1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Mladi tuniski džihadisti

Više od 5.000 Tunižana se aktualno bori u redovima Al Kaide i "Islamske države". Veliki broj njih su mladi ljudi. No, zašto kod mladeži u Tunisu ekstremističke ideje nailaze na plodno tlo?

"Rekao je da će prespavati kod jednog prijatelja. Ali nam je sljedećeg dana poslao SMS poruku da je u Siriji." Glas Iqbela Bena Rejeba i danas podrhtava pomalo dok priča o onom danu u ožujku 2013. kad je bio nestao njegov brat Hamza. Tog studenta informatike je u svoje redove vrbovala fronta al-Nusra te je preko Libije otputovao u Siriju. Objašnjeno mu je da bi se trebao brinuti o njihovoj internetskoj stranici i propagandi na mreži. Međutim, Hamza je osoba s invaliditetom i sjedi u kolicima. "Oni uopće nemaju vremena brinuti se o njemu. Jedino mogu zamisliti da su mu mogli bombu staviti u kolica i dignuti ga u zrak", kaže njegov stariji brat.

Obitelji je, međutim, pošlo za rukom da Hamzu vrate u Tunis. Iqbel Ben Rejeb je zatim osnovao jednu udrugu za spašavanje Tunižana koji su "zaglavili" u inozemstvu. Cilj udruge je da islamističkim borcima koji se već nalaze u inozemstvu omoguće da se riješe ekstremističkog okruženja te da u samom Tunisu spriječe da se još više mladih priključi ekstremističkim skupinama.

Iqbel Ben Rejeb

Iqbel Ben Rejeb

Radikalizacija nakon revolucije

Više od pet tisuća Tunižana se bori u redovima raznih radikalno islamskih skupina, navodi se u jednom aktualnom izvješću Odbora za ljudska prava Ujedinjenih naroda. Doduše, već od 1990-ih godina je bilo tuniskih boraca, na primjer, u Afganistanu ili Čečeniji, ali tek od političkog obrata 2011. godine je naglo narastao broj onih koji su se priključili terorističkim grupacijama.

Povjesničar i stručnjak za sigurnost Faysel Cherif vidi dva glavna razloga zašto upravo među Tunižanima ima toliko džihadista. Oba ta razloga imaju veze s političkim promjenama iz 2011. godine. Mnogi su tu revolucijsku euforiju htjeli izvesti u arapske zemlje u kojima nisu uspjele promjene." Nisu svi ti borci isprva imali religijske motive, dodaje Cherif, već su mnogi radikalizirani tek u inozemstvu.

U Tunisu su, osim toga, istovremeno ekstremisti počeli vrbovati mlade ljude. Većina vodećih ekstremista su za vrijeme Ben Alijevog režima bili osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne te su u revolucijskoj zbrci uspjeli pobjeći iz zatvora nekoliko dana prije pada diktatora, kao i prilikom dvije generalne amnestije u proljeće 2011., tijekom kojih su oslobođeni zajedno s političkim zatvorenicima.

Financijski poticaj

Tuniska vlada i civilno društvo se nemaju puno čime suprotstaviti propagandi ekstremista, žali se Cherif. "Ako se malo bolje pogleda ovdje uokolo, što tu ima, osim džamije? Ništa." Centara za mladež, kulturnih ponuda i drugih mogućnosti bavljenja nečim korisnim u slobodno vrijeme upravo u unutarnjosti Tunisa manjka. Između 3.000 i 10.000 američkih dolara za svakog novog džihadista dobivaju oni koji ih vrbuju, navode Ujedinjeni narodi. Osim toga, obitelji džihadista, kako se dalje navodi, dobivaju financijsku i materijalnu podršku od strane dobrotvornih organizacija. Upravo te organizacije bi se, poručuje tuniska vlada, sada trebale strože kontrolirati, isto kao i džamije gdje radikalni propovjednici pozivaju na džihad.

Zabranjena putovanja u zemlje poput Libije, Turske ili Srbije

Radikalizacija tuniske mladeži je zbog nedavnih napada na nacionalni muzej Bardo i jedan hotel u ljetovalištu Sousse, pri čemu je život izgubilo 60 prije svega stranih turista, prerasla sve više u opasnost u vlastitoj zemlji. Tuniska vlada trenutačno prije svega vrši represivne mjere kako bi riješila problem. Više od 15.000 osumnjičenih je od početka godine kontrolirano, više od 700 osoba je od napada u Sousseu prije mjesec dana uhićeno. Tunižani mlađi od 35 godina ne smiju više putovati u zemlje poput Libije, Turske ili Srbije, a koje su tipične tranzitne zemlje u smjeru Sirije i Iraka. To je, smatra Faycel Cherif, prvi korak u pravom smjeru kako bi se problem kratkoročno riješio, ali ni izdaleka nije dovoljno. "Potrebna nam je jedna strategija. Možete danas 30 ili 40 ćelija otkriti i nekoliko stotina ljudi poslati u zatvor, ali stroj će se i dalje okretati i proizvesti dvije, tri ili četiri tisuće novih."

Sejfudin Rezgui, atentator u Sousseu

Ovaj mladi Tunižanin je imao tek 24 godine, a zaslužan je za krvoproliće u ljetovalištu Sousse

Veći izazov će biti stvaranje dugoročne strategije kako se mladi ljudi uopće ne bi priključili ekstremistima. "Praznina koju je tuniska mladež proživljavala godinama je tim strujanjima pružila sve slobode da prodru u naše društvo i radikaliziraju mnoge mlade ljude", priznaje i premijer Tunisa Habib Essid. "Stvoriti radna mjesta je važan cilj kako bi mladi ljudi mogli biti financijski neovisni i kako se ne bi priključili tim strujanjima. Napredujemo, samo sporo", dodao je on.

U rujnu ove godine vlada namjerava organizirati jedan kongres u okviru kojeg državne institucije zajedno s civilnim društvom žele izraditi jednu strategiju protiv radikalizacije mladih ljudi. Mlađi brat Bena Rejeba, Hamza, i dalje ne govori javno o onome što je doživio u Siriji. "Ali je on izradio logotip naše udruge", priča uz ponosan osmijeh Iqbel Ben Rejeb.

Preporuka redakcije