"Mladi lavovi" evropskog populizma

Mađarski premijer Viktor Orban boravi u dvodnevnoj posjeti Srbiji, i tom prilikom je ocijenjeno da su odnosi Srbije i Mađarske na najvišem istorijskom nivou. Takva kvalifikacija se već čula i ranije, i kako se navodilo za to je zaslužan prije svega izuzetno dobar lični odnos dva premijera, srpskog Aleksandra Vučića i mađarskog Viktora Orbana. Međusobno razumijevanje međutim nije od juče. Viktor Orban je još 2010. godine ugostio u Budimpešti tadašnje opozicionare Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića, i tada je dogovorena saradnja dvije partije, Fidesa i Srpske napredne stranke (SNS). Zanimljivo je da je tada Viktor Orban čelnike SNS primio prije tadašnjeg premijera Srbije Mirka Cvetkovića, koji je u Budimpešti govorio na konferenciji o energetici. Vidovitost ili ne, tek nekoliko godina kasnije Orban i Vučić spadaju u 'mlade lavove' evropskog populizma, sa brojnim sličnostima, ali i razlikama u vođenju politike svojih zemalja.

Orban i Vučić- sličnosti i razlike

Spoljnopolitički komentator Boško Jakšić za DW najprije opisuje razlike koje postoje između Viktora Orbana i Aleksandra Vučića:

„Ključna razlika nastaje prije svega zbog pozicija dvije zemlje. Mađarska je članica Evropske unije (EU), a Srbija je tek zemlja kandidat. Orban stoga može čak da pokazuje simpatije prema Vladimiru Putinu, a kod Vučića bi to moglo da uspori ili zaustavi put ka EU. Kada je riječ o sličnostima, obojica pokazuju neke znake samostalnosti i želje da se odupru nekim pritiscima. Viktor Orban se još ranije suprostavio Briselu povodom zakona o bankama, a migrantska kriza je samo pojačala konflikt sa drugim članicama EU. Tu donekle podsjeća na Vučića koji stalno ponavlja kako neće dozvoliti da bilo ko, od stranih ambasadora pa do drugih državnika, utiče da menja svoju politiku. Takođe, način na koji obojica vode politiku ima elemente autoritarnosti koja ih povezuje, i to je mislim osnov neke lične prisnosti ukoliko ona postoji".

Trend desničarskog populizma

Mislim da ima dosta sličnosti između načina vođenja politike Orbana i Vučića, ocjenjuje za DW Dragan Popović, predsjednik Centra za praktičnu politiku. „To je sada već čitav jedan trend, koji je krenuo iz Istočne Evrope, ali se, vidimo, širi i po svijetu. I to je ono što je Orban u jednom trenutku sasvim iskreno nazvao 'neliberalnom demokratijom'. Vi tu imate čitavu demokratsku fasadu, imate neke formalne institucije, imate čak i izbore, koji doduše nisu baš fer i pošteni, a nakon toga nemate ništa što čini moderno demokratsko društvo: nemate jake institucije, jako civilno društvo, i škripi na polju vladavine prava i zaštite ljudskih prava. Tako da od Erdogana, pa sve do Mila Đukanovića, Orbana i Vučića imate taj niz političara koji su otkrili da na desničarskom populizmu mogu da izgrade jake pozicije za sebe. A taj desni populizam dobro radi u praksi, što je i logično jer je desnica uvijek bila prijemčivija za populističke ideje. A mislim da to nije kraj tog trenda i ne znam kako će on završiti".

Ako bismo analizirali zašto se tako dobro razumiju Vučić i Orban, i zašto pružaju jedan drugom podršku, vidjeli bismo da iza svega stoji pragmatizam, smatra Popović:

„Nema tu mnogo ideala i vrijednosti. Srbija i Mađarska nemaju nijednu spornu tačku između sebe, a mogu da nađu tačku dodira gdje će biti protiv nekog drugog. Recimo, dešavalo se da su protiv Hrvatske i jedni i drugi. I, naravno, oni međusobno prepoznaju da pripadaju jednom specifičnom političkom talasu".

Vučić pošteđen evropskih kritika

„Moglo bi se čak reći da je Orban jedan od rodonačelnika tog talasa desnog populizma u Evropi, primjećuje Boško Jakšić, i to je očito nešto što imponuje Vučiću kad sjedne sa svojim prijateljem Viktorom Orbanom". Tu bi se, međutim, moglo primijetiti da Orban zbog svojih anti-imigrantskih stavova, ili zbog odnosa prema opoziciji ili medijima, trpi kritike iz drugih zemalja EU, dok Vučić nekako ostaje pošteđen tih kritika. Objašnjenje bi moglo biti da je Orban unutar EU često kritikovao Brisel, i da mu je Brisel javno i uzvraćao, kaže Boško Jakšić. „Kod Vučića je situacija potpuno drugačija. On se usteže da javno kritikuje EU, i kada mu nešto ne odgovara, on to onako prilično okolo-naokolo stavi do znanja. EU takođe izbjegava iz jednog sebičnog razloga da kritikuje vlasti u Beogradu, kada one to zaslužuju, jer ne želi da remeti proces pomirenja Beograda i Prištine, i zbog toga je spremna da progleda kroz prste premijeru Vučiću." 

Evropska unija je izabrala da na Balkanu ima regionalni mir i stabilnost, prividan mir i prividnu stabilnost naravno, i zbog toga podržava autoriratne, ali u isto vrijeme dovoljno jake lidere koji će držati nacionalizam pod kontrolom, smatra Dragan Popović. „A drugi razlog zašto Vučić dobija manje kritika je psihološki na neki način. I dalje se nekako drugačije u Zapadnoj Evropi gleda na Balkan. Ja iskreno smatram da dobar dio evropskih funkcionera misli da mi bolje i ne zaslužujemo, to jest da nismo u stanju da idemo dalje i bolje. Prosto, dovoljno je da imamo jakog lidera, čvrstu ruku koja nas drži pod kontrolom, i to je otprilike negdje mjesto balkanskih naroda. To je jedna opasna teorija, ali ne možemo da kažemo da nije zastupljena".

Desna poruka Zapadu

Dvodnevna posjeta mađarskog premijera obilježena je ambicioznim programom u kome se smjenjuju ceremonijalni dijelovi sa privrednim susretima. Održana je i zajednička sjednica dvije vlade, i kako ističu naši sagovornici, bez obzira na te ceremonijalne momente, zajedničke sjednice mogu da pomognu. „Svaka zajednička tačka i privredni sporazumi nesumnjivo pomažu i odnosima u regionu", smatra Boško Jakšić. U situaciji kada imamo čitavu seriju zategnutih odnosa na relacijama Beograd- Sarajevo- Zagreb, ili Sarajevo- Zagreb, dobri odnosi sa susjedom kakav je Mađarska su dobra vijest". Dragan Popović ističe „kako ne vjeruje da će građani Srbije i Mađarske imati neku konkretnu korist od ove posjete. Mislim da je ovo više pokazna vježba i slanje poruke da se takvi političari međusobno odlično razumiju, i da su dva autoritarna lidera u dobrim međusobnim odnosima. To je poruka prije svega zapadnoj javnosti o nekakvoj rekonstrukciji evropske ideje, a sve u skladu sa već pomenutom Orbanovom kovanicom o neliberalnoj demokratiji".