1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Mjesečna primanja iznad tri hiljade KM i prijevremena penzija

Ako živote u BiH, imate 25 godina radnog staža ili 50 godina starosti možete otići u penziju. Vaša mjesečna penzija će iznositi minimalno 700 KM što je tri puta više od prosjeka za tu zemlju. No, ovakvu privilegiju možete imati tek ako ste poslanik u Narodnoj Skupštini Republike Srpske i to zahvaljujući novom Zakonu o beneficijama narodnih poslanika i poslanika u Vijeću naroda RS-a. Ako pak želite imati mjesečna primanja veća od 3000 KM, onda bi trebali biti poslanik u Federalnom Parlamentu.

Prije nekoliko sedmica Parlament Federacije BiH je usvojio Zakon o pravima izabranih zvaničnika, nosilaca izvršnih funkcija, i savjetnika u institucijama vlasti u Federaciji BiH. Tim zakonom su definirane brojne povlastice za federalne poslanike. Slijedeći primjer kolega iz Fedracije i poslanici Narodne Skupštine RS-a su u utorak usvojili Zakon o benecifijama narodnih poslanika I poslaniak u Vijeću naroda.

Prava koja su sebi izglasali poslanici u Narodnoj Skupštini Republike Srpske, a nedavno su sličan zakon usvojili i poslanici u Parlamentu Federacije, za mnoge građane BiH su neostvarivi san. No, među poslanicima ima i onih koji nisu zadovoljni ni ovakvim mogućnostima. Slavko Dunjić, poslanik u Narodnoj Skupštini Republike Srpske:

„Nikada se ne bih zadovoljio da koristim ova prava. Mislim da su to skromna prava. Ja smatram da sam još uvijek u jednom životnom dobu i produktiuvnosti i da mogu mnogo više zaraditi i ne bih se nikada pomirio s tim da odem u penziju za nekih 700 KM“

Plata poslanika u Narodnoj Skupštini Republike Srpske iznosi 1100, a poslanici imaju još i paušal od 800 KM, potom topli obrok, dnevnice, i druge povlastice. U Parlamentu Federacije plata je 1300 KM, plus paušal od 800 KM. No, to još uvijek nije sve. Edhem Muftić, poslanik u Federalnom Parlamentu kaže:

“Ako neko ima platu onda bi trebalo odvojiti paušal. On treba ići onima koji nisu u profesionalnom odnosu. Tu je još I topli obrok, regres, smještaj za sve one koji iskažu potrebu i na kraju nadoknada za odvojeni život. Tako da su ta primanja više od tri hiljade. Privid je da poslanik ima ovu platu od hiljadu i tri stotine jer kada se sve ovo doda onda je to ono pravo. I šta reći? Naravno, da je sramno.“

Poredimo li prava i položaj radnika u BiH sa poslaničkim mogućnostima nesrazmjer je ogorman. Edhem Biber, predsjednik Konfederacije Sindikata BiH:

„Radnička prava se daju na kašičice. Žestoke su borbe. Plate su, uglavnom, minimalne. Poslodavci izbjegavaju da plate stvarnu platu. Uglavnom se tu radi o nekim minimalcima od tri stotine do četiri stotine maraka. U mnogim slučajevima ta plata kasni po nekoliko mjeseci. Nemoguće je uporediti život jednog radnika u proizvodnji i jednog poslanika.“

No, Slavko Dunjić, poslanik u Narodnoj Skupštini Republike Srpske, kaže da ne treba praviti poređenje sa bosanskohercegovačkim radnicima, već sa razvijenim evropskim državama.

„Malo je nezgodno to što mi, kada želimo da se poredimo u nečem drugom, u napredku i demokratiji, onda uzimamo evropske parametre. Kada želimo, da naše parlamentarce maksimalno unizimo, onda ih vraćamo među ljude koji su ostali bez posla“.

Dunić i njegove kolege očito zaboravljaju da žive u zemlji čiji se građani ni po kojem osnovu ne mogu porediti sa evropskim, te da povećavajući sebi plate i paušale direktno uzimaju od onih koji su ih birali , a kojima je pomoć sve više potrebna. Ljiljana Radetić, portparol Ureda Visokog predstavnika u BiH:

„Ovaj Zakon omogućava da svi oni koji su birani u Narodnu Skupštinu Republike Srpske od 1996. godine uživaju povoljnije uslove za penzionisanje od ostalih građana. Sredstva koja se dodjeljuju na ime ovih povećanih penzija očigledno neće moći biti na raspolaganju za finansiranje socijalnih programa.“

Onima koji se ne slažu sa spomenutim zakonima, kako u Federaciji, tako i u Republici Srpskoj, ostaje samo da kritikuju sadašnju vlast. Edhem Biber:

„Mi ćemo u granicama naših mogužnosti ove odluke kritikovati i tražiti njihovo preispitivanje. Nadamo se da će neka nova vlast i neki novi poslanici shvatiti sve ove zablude i da ćemo konačno uspjeti da napravimo nekakav normalan balans ovdje. Znači kada bude bolje građanima, onda neka bude bolje i poslanicima“.

Možda je upravo strah od rezultata oktobarskih izbora bio razlog što su poslanici u entitetskim parlamentima odlučili da, po hitnom postupku, usvoje zakon koji definira njihova prava. Kako kaže federalni poslanik Edhem Muftić, jedan od rijetkih koji se usprotivio ovakvim poslaničkim pravima, čini se da su se njegove kolege rukovodile samo jednom mišlju:

„Da uzmemo još što se uzeti može“.