Mitovi i naslijeđe JFK

Možda je razlika sa aktuelnim američkim predsjednikom Donaldom Trumpom razlog zbog kojeg se u najmanju ruku liberalni Amerikanci rado sjećaju Kennedya. U kolektivnom sjećanju američkih građana Kennedy ostaje mladi predsjednik dobrog izgleda koji je svoju zemlju iz konzervativnih 50-tih godina odveo u moderno doba. U SAD je rijetko kada bilo toliko optimizma nego početkom 60-tih godina.

43. godišnji Kennedy je zračio intelektualnim sjajem, idealizmom, optimizmom i nadom. Njegova rečenica izgovorena na inauguraciji u januaru 1961. godine se još uvijek nalazi uklesana u mnogim zgradama i mostovima koji nose Kenneyjevo ime: "Ne pitaj šta je zemlja uradila za tebe, nego šta ti možeš uraditi za svoju zemlju".

Jedno od trajnih Kennedyjevih naslijeđa je Peace Corps. Od osnivanja 1961. godine je 200.000 mladih Amerikanaca dobrovoljno radilo u okviru humanitarnih akcija u siromašnim južnim zemljama. Kennedy je u vladu doveo najbolje američke umove. Tada je izgledalo da je sve moguće. Kratko nakon stupanja na dužnost je Kennedy ambiciozno najavio: „Ova nacija je sebi zadala cilj da do kraja decenije na Mjesec pošalje čovjeka koji će se sigurno vratiti na Zemlju“ .

"Ich bin ein Berliner"

Na vanjskopolitičkom planu je Kennedy za samo 1000 dana svog predsjedničkog mandata stavljen pred teške izazove. Početkom izgradnje Berlinskog zida u ljeto 1961. godine, koji je faktički dijelio istočni i zapadni dio Njemačke, prijetila je opasnost da Hladni rat eskalira. Mnogi stanovnici zapadnog dijela Berlina su se bojali da će ih Zapad ostaviti na cjedilu. Kennedy je posjetio podijeljeni grad i stanovnicima zapadnog dijela Berlina obećao američku pomoć.

Sa njemačkog gledišta, najvažniji dan u vladavini Johna F. Kennedyja bio je 26. juni 1963. Tog dana je on u Zapadnom Berlinu održao govor ispred Vijećnice u Schönebergu tokom kojeg je izrekao legendarnu rečenicu: "Ich bin ein Berliner" i time izrazio svoju solidarnost sa stanovnicima Istočnog i Zapadnog Berlina.

Samo godinu dana prije toga za vrijeme Kubanske krize su dvije super sile bile na rubu izbijanja atomskog rata. Kada je Sovjetski savez sa Kube povukao svoje atomske rakete Kennedy je sa Moskvom uspostavio krizni telefon: „crveni telefon" postoji i danas. Kennedy je tada upozorio na suludost atomskog naoružavanja: „Svi mi živimo na ovoj maloj planeti. Svi udušemo isti zrak. Svima nam je važna budućnost naše djece. Svi smo smrtnici".

Nekoliko mjeseci kasnije, 22. novembra 1963. godine, Kennedy je ubijen. Još uvijek postoje terorije zavjere o spornim ispaljenim hicima i osobama koje stoje iza atentata. Na listi najbolji američkih predsjednika istoričari Kennedya vide na desetom mjestu. Povodom 100. Kennedyevog rođandana se mnogi Amerikanci nostalgično vraćaju u vrijeme u kojem je zemlja bila manje podijeljena i izgledala manje cinična nego danas.