1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Mislili su da rata neće biti, ali...

Danas (19.5.) se navršava točno 20 godina od referenduma o nezavisnosti u Hrvatskoj. Nakon toga su uslijedili krvavi sukobi u kojima se SFRJ raspala. Kako su to doživjeli njemački novinari koji su radili u Jugoslaviji?

karta Jugoslavije s istaknutom Hrvatskom

I mnogim građanima tadašnje SFRJ je proces raspadanja zemlje bio nerazumljiv zbog niz zbivanja. Tim teže je bilo svijetu objasniti što se to događa u zemlji koja im je dugo važila za primjer uspješne realizacije socijalističke ideje. Važnu ulogu u posredovanju informacija i njihovom sortiranju u razumljivu priču imali su malobrojni novinari koji su dobro poznavali zemlju o kojoj pišu. Među njima su bili svakako Erich Rathfelder i Norbert Mappes-Niediek.

Erich Rathfelder

Erich Rathfelder

Erich Rathfelder, rođen 1947. godine, već je krajem 80-ih pisao za njemački lijevo-alternativni dnevni list Die Tageszeitung – TAZ, a kako se zaoštravala kriza u tadašnjoj Jugoslaviji, njegova se pažnja sve više usmjeravala prema tom području. U mjesecima i tjednima prije referenduma u Hrvatskoj o nezavisnosti zemlje od SRFJ (19.5.1991.) Rathfelder je često putovao po zemlji i njemu je već u ožujku ’91. bilo jasno da se sprema rat: „Bio je to proces koji se odvijao prilično brzo. Još početkom godine nije bilo jasno kakav će biti rezultat referenduma. Ali ja sam u ožujku posjetio Knin i tamo razgovarao sa Milanom Babićem. Tu je već bio i Ratko Mladić, mada ga ja osobno onda nisam vidio. Tu je bilo puno naoružanih srpskih boraca. I Babić je tada otvoreno rekao: ako Hrvatska proglasi nezavisnost, Republika Srpska Krajina će se odcijepiti od Hrvatske.“

Kriza se zaoštravala iz dana u dan

Ta spoznaja u tadašnje vrijeme nipošto nije bila samorazumljiva. Mnogi ljudi širom zemlje od brojnog drveća nisu vidjeli šumu: mada se kriza zaoštravala iz dana u dan, mnogi su mislili da će se to „nekako ipak mirno riješiti“. Razumljiv psihološki refleks, kaže Rathfelder: „Ljudi ne žele pogledati istini u oči. Ne žele vjerovati što se može dogoditi. A tu se u stvari uopće ne radi o vjerovanju, već o dinamici političkih događaja. Svima je moralo biti jasno da oni to ozbiljno misle te da će to uz podršku iz Beograda najvjerojatnije moći i ostvariti.“

Pa ipak je otpor toj vrsti razmišljanja bio velik – i u Njemačkoj. Čak ni unutar svoje berlinske redakcije TAZ-a Rathfelderu nije bilo lako uvjeriti kolege: većina ih je mislila da rata neće biti, ili da će biti vrlo kratak.

Naslovi u njemačkom tisku od 21. svibnja 1991.

Naslovi u njemačkom tisku od 21. svibnja 1991.

Loši i dobri momci

Slično je tada razmišljao i novinar Norbert Mappes-Niediek (rođ. 1953.). On je već tijekom 1990. često boravio u Jugoslaviji, a 1991. je započeo kao dopisnik raditi za list Berliner Zeitung. Neposredno pred referendum u Hrvatskoj boravio je u Sloveniji. „Posebno u Ljubljani su ljudi bili vrlo optimistični, dok su Bosni i Hercegovini to bili puno manje. Tamo se tada već govorilo da će biti rata, ali ja to tada nisam vjerovao. Mislio sam da su to ljudi koji ne razumiju svijet. Ali samo nekoliko mjeseci kasnije sam vidio da su oni bili u pravu. Tada sam shvatio da obični ljudi u bivšoj Jugoslaviji bolje razumiju situaciju nego brojni političari ili diplomati“, prisjeća se ovaj novinar.

Norbert Mappes - Niediek

Norbert Mappes - Niediek

Za generaciju Nijemaca koji su rođeni poslije Drugog svjetskog rata je mogućnost nekog novog ratnog sukoba u Europi bila nezamisliva, dodaje Mappes-Niediek. Ali kada su oružani incidenti sve više prerastali u pravi rat, mnogi su se brzo svrstali uz jednu od zaraćenih strana: „Mi smo odrasli u konfrontaciji između blokova, između Zapada i Istoka, i za nas je uvijek na početku bilo pitanje: tko su dobri, a tko zli momci. To pitanje je mnogima bilo jasno odgovoreno sve do početka 1993. godine, kada je u BiH izbio rat između Hrvata i Bošnjaka. Tada se više nije znalo. Prije toga je bilo jasno tko je kriv: nekima je to bio Slobodan Milošević, drugima 'ustaše'. Tek kasnije smo shvatili, da to uopće nije tema ovog rata.“

Pročitajte na sljedećoj stranici: "Nije to bio sukob za opstanak Jugoslavije"

Preporuka redakcije