1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Mir nije na vidiku

Bilans putovanja po Bliskom Istoku americke ministrice vanjskih poslova Condoleezze Rice i izgledi na uspjeh konferencije u Rimu

Rice: tanak rezultat razgovora u Libanu

Rice: tanak rezultat razgovora u Libanu

Dans su u Rimu održava medjunarodna konferencija čiji je cilj pronaći put ka miru na Bliskom Istoku. Ovoj konferenciji prisustovuje i američka ministrica vanjskih poslova Condoleezza Rice, koja je već u ponedjeljak i utorak posjetila Liban, Izrael i palestinske oblasti. Rezultat njenih razgovora sa tamošnjim političkim čelnicima je tanak, komentira Peter Philipp.

Od nekoga ko namjerava da posreduje u mirovnim pregovorima, u stvari se očekivalo više: američka ministrica je najprije dala sebi dvije nedjelje vremena za razmišljanje, prije nego što se odlučila da putuje na Bliski Istok gdje će barem razgovarati sa konfliktnim stranama. A onda se Rice ograničila u suštini na to da obeća Libanonu humanitarnu pomoć i podršku u obnovi. To je i premalo i prekasno- jasan je utisak koji je Rice ostavila nakon posjete Libancima.

Ali – da li je uopšte bilo realno moguće postići više? Izgleda da nije. Jer vlada u Washingtonu je od samog početka jasno stavila na znanje da nema motiva samo za potpuno razumijevanje za izraelsku stranu, već i da je spremna da termine za pokušaje rješenja krize dogovori sa Jerusalemom. Pri tome je Washington zapao u stres isto kao i Jerusalem: Najprije je prognozirano da će izraelske vojne operacije u Libanonu trajati nekoliko dana za zatim nekoliko sedmica. A prije okončanja vojnih akcija Washington nije htio da razgovara niti o primirju niti o angažmanu medjunarodnih trupa. A, da se ne bi ugušila svaka nada u brzo okončanje nasilja, američka minsitrica vanjskih poslova je spomenula i te dvije tačke- primirje i angažman medjunarodnih trupa, i zasladila to najavom da će i danas u okviru medjunarodne konferencije u Rimu biti riječi o iznalaženju rješenja za Bliski istok.

Koliko god to pozitivno zvučalo, Izraelu je to opet dalo par dana više za ratovanje protiv Hesbollaha. Cilj, o kom svi, a posebno Izraelci, znaju da se ne može brzo postići: Izrael kao niko drugi ima iskustva u južnom Libanonu i već je jednom doživo kako se od jedne vojne kampanje može napraviti 18godišnja opsada.

A i ovo je već doživljeno: tako kako je izraelska artiljerija u novembru 96 pobila libanske izbjeglice u UN-ovom kampu Kafr Qana, tako se sada bombarduje poznati punkt UN-ovih posmatrača na jugu Libana gdje su poginula 4 vojnika «Plavih šljemova». Da li su tačni prigovori Kofia Annana da se radi o namjernoj akciji ili je iskreno žaljenje izraelske strane – ostat će nebitno. Ovaj slučaj je medjutim pojasnio da medjunarodna zajednica u južnom Libanonu mora da izgelda drugačije nego do sada.

A kako će izgledati i ko će učestvovati i s kojim mandatom na ovom području- o tome će biti odlučeno danas u Rimu. Učesnici konferencije su medjutim veoma oprečnih stavova. Možda će smrt UN-ovih posmatrača ubrzati proces donošenja odluke, budući da smrt stotine civila i evakuacija stotina hiljada izbjeglica očito nisu bili dovoljni.

Pri tome konferencija u Rimu nije mirovna konferencija već pokušaj da se borbe okončaju i da se stvore uslovi za normaliziranje situacije u Libanu. I planirani angazman medjunarodnih trupa trebalo bi da očuva a ne da izbori mir. Ali taj mir tek treba da nastupi, a ne izgleda tako kao da je taj mir baš pred vratima. Izrael je u svakom slučaju već uspostavio pravila razgovora: dok ne dodju medjunarodne trupe Izrael će se sam brinuti o redu i miru. Odnosno: Nastavit će onako kao i do sada.