Minster i politička zloupotreba zločina

Strah je, kažu, loš savjetodavac. Možda je baš zbog toga tako jednostavno strahom uticati na politiku. Prije svega strahom od terorističkih napada. Tragičan događaj u Minsteru je pokazao da se politički instrumentalizuje i amok koji je počinila psihički oboljela osoba, a nije se radilo o terorističkom napadu.

Kao prvo, za porodice žrtava koje je Jens R. uletjevši kombijem u masu odveo u smrt, ne predstavlja razliku da li su život izgubili u nesreći, napadu ili tragičnom činu jednog samoubilački nastrojenog čovjeka.

Potreba za pažnjom

Tužno je takođe i to što za političku procjenu to predstavlja veliku razliku: da li se ovim napadom slijedio jedan ideološki program ili bi se pak na taj način javnosti mogla katapultirati opskurna teroristička grupa. Ako se radi o napadu onda politika prelazi u krizni modus. Kritički pogledi se onda upućuju policiji i snagama bezbjednosti. Vrlo brzo nakon toga bi se zahtijevalo više sredstava za snage bezbjednosti, ali i stroži zakoni. Takođe, isto toliko brzo, generalna sumnja se baca na čitave grupe naroda, na primjer strance i muslimane.

Kada neko s ciljem uleti u masu ljudi, kao što je to bilo u Nici u julu 2016, u decembru iste godine u Berlinu i u aprilu 2017. u Londonu, onda nije ni čudo da ljudi misle na napade koje su izveli islamisti. A upravo tako je bilo i u subotu u Minsteru.

Rajniše post je na svom portalu u 16:05 napisao 'Napad u Minsteru - troje mrtvih', i time je bio jedan od prvih medija koji je javio o tome što se dogodilo. Samo pet minuta ranije je dpa javila da se dogodio amok i tek u 16:29 su imali prvu svoju vijest. Vijest je bila formulisana izuzetno trezveno i bez upotrebe riječi tipa teror ili napad.

Prebrzi rituali

A kada je riječ o politici brzo se pribjegne nažalost uvježbanim ritualima: savezni predsjednik, kancelarka, više ministara su izrazili svoj šok i nevjericu - i to u trenutku kada se još skoro ništa nije znalo o samom počiniocu. Jedna saobraćajna nesreća, sa istim tragičnim bilansom, sigurno ne bi izazvala ni približno toliku pažnju.

Desničarsko populistička poslanica AFD-a u Bundestagu, Beatriks fon Štorh je ekstremno brzo reagovala i u 16:39 tvitovala kako samo neki migrant može da stoji iza ovog napada. I krivicu prebacila na saveznu kancelarku Angelu Merkel zbog njene izbjegličke politike.

pročitajte i: Münster: potraga za motivom

Kada se nešto prije 19:00 sati ispostavilo da iza napada kombijem na masu u centru Minstera ne stoji radikalizovani musliman, već 48-godišnjem psihički oboljeli Nijemac za kojeg se nije moglo utvrditi da ima veze sa ekstremističkim grupama, bilo religioznim bilo političkim, kod mnogih političara ali i predstavnika medija se osjetilo olakšanje.

I Erdogan huška

ARD-ova emsija 'Brennpunkt', najavljena na brzinu za to veče, je ponovo otkazana, bez da su objasnili zbog čega. No, daleko od toga da je politička diskusija time okončana, a pogotovo ne politička instrumentalizacija drame.

Pri tom je posebno turski predsjednik Erdogan bio upadljiv, koji je uputio očiglednu aluziju na napad u Minsteru svom francuskom kolegi Emanuelu Makronu. "Vidite li šta rade teroristi po Njemačkoj? To će se isto dogoditi u Francuskoj. Tonućete sve dok Zapad bude hranio ovakve teroriste", kazao je turski predsjednik u subotu.

Razlog za ovaj Erdoganov napad je to što je Makron nedavno primio predstavnike kurdskih paravojnih organizacija (YPG), a u subotu su Kurdi demonstrirali u Minsteru protiv toga što Turska vodi rat na sjeveru Sirije. Ankara pak krivicu prebacuje na 'uobičajene sumnjivce' - Kurde.

Bez pijeteta prema žrtvama

Ali, i u Njemačkoj se dobrano podgrijavala situacija. Čak i kada je bilo jasno da se u Minsteru ne radi o terorističkom napadu, političarka AFD-a Fon Štorh je bjesnila sa svojim tvitovima i dalje, i govorila o 'oponašateljima islamističkog terora'. A bijesni i otrovni napadi AFD-a i njihovih protivnika ušli su u drugu rundu. Bez pijeteta prema žrtvama.

Između ostalog je i predsjedavajući Centralnog savjeta muslimana u Njemačkoj jednim tvitom preuzeo ulogu žrtve. Ajman Mazjek se žalio na 'dvostruke standarde' u diskusiji o terorizmu. Ako je napadač Nijemac onda se o njemu govori kao o psihičkom bolesniku, muslimanski pak napadači se okarakterišu kao teroristi. Mazjeku su protivrječili kako se desničarski teroristički napadi tretiraju kao 'terorizam'.

No, Minsteranke i Minsterani su bili za primjer. Sačuvali su mir, i pružili pomoć i utjehu. Ali, utisak koji ostaje je da su emocije povezane sa strahom i terorom snaga koju mnogi žele iskoristi za sopstvene ciljeve.