Ministrove opasne namjere

Bez obzira na motive ministra Schäublea, nadajmo se da njegova vizija odbrane od terorizma neće dobiti šansu. Već za vrijeme protekle vlade se Schäubleov prethodnik na ovoj funkciji, Otto Schily, pobrinuo za to da se ograniče brojna građanska prava. Naprimjer, telefonske kompanije moraju vlastima bez pogovora dati podatke o obavljenim razgovorima svojih mušterija. Još jedan primjer za to je praktično ukidanje banakrske tajne, odnosno vlasti imaju uvid u podatke o toku novca na privatnim računima. Lične podatke putnika moraju da daju i avio-kompanije. To su samo neki od brojnih primjera.

Schäuble želi više i stalno nam pred očima maše slikom djavola kojom nas plaši. On to čini od preuzimanje funkcije ministra, od kraja 2005. Za vrijeme svjetskog prventva u fudbalu je htio da na policijskim poslovima angažuje njemačku vojsku, što bi zahtijevalo promjenu zakona. Bila je to namjera koju, srećom, nije uspio da ostvari. Ipak, on se ne predaje i radi po principu „tiha voda brijeg roni”, pokušavajući da na razne naččine smekša stav koalicionih partnera, stranke SPD.

Opozicija slaba, socijaldemokrate popuštaju

Nažalost, u tome ima uspjeha. SPD tako može da zamisli da bi u slučaju terorističke prijetnje na poslovima unutrašnje sigurnosti mogla da se angažuje vojska. Po logici njemačkog ministarstva unutrašnjih poslova, takav slučaj bi mogao da se desi ako bi teroristi oteli neki putnički avion, te se izda naredba za njegovo obaranje. Njemački Ustavni sud je ipak odbacio ovakve ideje, smatrajući da putnici u avionu imaju isto pravo na život, kao i ljudi za koje se smatra da bi bili žrtve na zemlji. Uprkos jasne presude Ustavnog suda, Schäuble sanja o apsolutnoj sigurnosti.

Opozicija teško da može da se suprotstavi bilo kakvim planovima jer je isuviše slaba. Bezuspješni su i apeli zagovornika prava na tajnost ličnih podataka. Ministra, dakle, mogu da zaustave samo socijaldemokrate. Oni laju, ali ne ujedaju. Socijaldemokrata Klaus Uwe Benneter tako kaže da ministar koji širi histeriju i sam postaje faktor rizika, te na taj način Benneter izaziva novu diskusiju u koaliciji. Međutim, SPD uprkos verbalnih napada na ministra, najavljuje da je moguć kompromis kod, recimo, korištenja podataka koje daju građani prilikom podnošenja zahtjeva za pasoš.

Ukupna slika je poražavajuća. Ministar Schäuble malim koracima ide ka svom cilju - nadzoru građana u velikom stilu. Ukoliko mu pođe za rukom da ostvari svoj plan da ne važi pravilo kako je svako nedužan dok mu se ne dokaže krivica, onda će to značiti kraj Njemačke kao pravne države.