Ministar odbrane BiH u Beogradu

Svečani doček ministra odbrane BiH, Nikole Radovanovića, trebalo bi da na simboličan način predstavlja kraj izdvajanja saradnje Beograda sa Republikom Srpskom u ovoj oblasti. Taj sam čin prevazilazi čisti protokol i to je znak da se u Srbiji i Crnoj Gori uvažavaju reforme koje su urađene u susjednoj državi kada je riječ o oružanim snagama – kažu vojni analitičari. Za bh ministra, međutim, glavna tema bila je ispunjenje svih obaveza prema Haškom sudu:

«Postoje kontakti i razmjena podataka, nevezano za sastanke dva ministra, i to je proces koji se odvija već duži vremenski period. Sa naše strane, radi informjisanja javnosti, miogu reći da u oružanim snagama BiH ne postoji niti jedno lice koje je na osnovu bilo kojih podataka, u bilo kom vremenskom periodu od podizanja optužnice protiv generala Mladića pa do danas u bilo kojoj vrsti kontakta».

Ministar odbrane Državne zajednice, Zoran Stanković je, međutim, još ranije rekao da je oko 50 oficira Vojske Srbije i Crne Gore pod istragom zbog osnovane sumnje da su štitili ili čuvali Mladića. Krivične kazne za to mogu da iznose i do deset godina zatvora. On ukazuje na opasne posljedice neispunjenja obaveza prema Haškom sudu, bez obzira što je čak i nakon posjete Karle del Ponte Beogradu Evropska unija progledala kroz prste i rok za izručenje Mladića produžila za mjesec dana. U Beogradu se vodi polemika i oko toga da li Nacionalni savjet bezbjednosti, koji je nedavno osnovan a nije održao nijednu sjednicu, može više da doprinese ispunjenju obaveza prema Hagu. U tom Savjetu nije se angažovao predsjednik Srbije Boris Tadić zato što bi funkciji trebalo da njime predsjedava, a nudi mu se da tu funkciju dijeli sa premijerom Vojislavom Koštunicom. Ministar Stanković matra da od toga ne treba praiviti veliki događaj:

«Što se tiče uticaja Saveta bezbednosti na pronalaženje Ratka Mladića mislim da se tu nešto bitno ne bi promenilo. Jer, svi oni koji se nalaze u Savetu bezbednosti i danas aktivno učestvuju u aktivnostima za lociranje haških optuženika».

Što se tiče odnosa dva ministarstva Stanković je izdvojio:

«Ono što je za nas jako bitno to je da je BiH kao i Srbija i Crna Gora dve zemlje koje još nisu članice Partnerstva za mir, koje imaju ista stremljenja, a to su severnoatlanske integracije. U tom pravcu su postignuti dodatni dogovori i utemeljene akcije ka ovim aktivnostima koje će, nadam se, biti realizovane u nekom narednom periodu nakon ispunjenja preuzetih međunarodnih obaveza kako od strane naše zemlje tako i BiH».