1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Minimalne šanse za unutarnjo-politički mir

Da to Erdogan doista želi, mogao bi upravljanje državom učiniti onako ugodnim kako je nekoć bilo. Za to bi morao skrenuti s puta kojim je krenuo nakon početka prosvjeda u parku Gezi prije godinu dana, tvrdi Baha Güngör.

Mirni demonstranti su 28. maja 2013. godine preuzeli inicijativu protiv suvišnoga građevinskoga projekta na maloj zelenoj površini na središnjem istanbulskom Trgu Taksim. Zauzeli su park Gezi kako bi spasili jednu od zadnjih zelenih površina usred buke velikoga grada i betonskih tvrđava. U subotu (31.05.) je godišnjica početka nemilosrdne policijske ofenzive – najprije protiv mirnog prosvjednog kampa aktivista. Slike brutalnog razbijanja prosvjeda, koje su nedostojne demokratske pravne države, šokirale su međunarodnu javnost. Nekoliko civilno-društvenih skupina je povodom nadolazeće godišnjice izbijanja prosvjeda protiv Erdoganovog načina vođenja države pozvalo na nove demonstracije, osobito na Trgu Taksim.

Deutsche Welle Türkisch Bahaeddin Güngör

Baha Güngör

Upravo tu leži (trenutačno još samo minimalna) šansa za uspostavu unutarnjo-političkog mira za premijera Recepa Tayyipa Erdogana. Umjesto da ponovno nahuška policiju na hiljade prosvjednika, mogao bi jednostavno tolerirati demonstracije koje su kritički nastrojene prema Vladi kao sastavni dio demokracije. Od premijera, čija stranka vlada s apsolutnom većinom, može se očekivati više suverenosti. Mogao bi pokazati volju da može i drukčije. Već mali dokaz spremnosti za dijalog sa svojim političkim i civilno-društvenim protivnicima i neistomišljenicima učinio bi suvišnim ružne usporedbe između njega, kao šefa Vlade države članice NATO-a koja želi ući i u Europsku uniju, sa svrgnutim arapskim despotima.

No Erdogan je sa svojim najnovijim verbalnim napadima na europske medije i njemačke političare, koji su ga kritizirali, pokazao da bi čekanje na razum moglo ponovno biti uzaludno. Godinu dana nakon izbijanja prosvjeda u parku Gezi mogu se ponovno očekivati teški sukobi – umjesto pozitivnih promjena. Mirna situacija za dodatno učvršćivanje gospodarskog razvoja u međuvremenu je postala stvar daleke budućnosti, jednako kao i nada u skorašnje popuštanje napetosti u europsko-turskim odnosima.

Turska je potrebna Zapadu kao pouzdana saveznica u sukobima u njezinom susjedstvu – od Sirije i Iraka preko Irana pa sve do Kavkaza i Ukrajine. No na bastionu zvanom Turska vidljiva su napuknuća. Ona će svakim danom biti sve duža i šira ako Erdogan u dogledno vrijeme ne počne djelovati s pozicije političke snage koja ima demokratski legitimitet. U to se ubraja i otpornost na stresne situacije te spremnost da se obrani od kritika iz vlastite zemlje i inozemstva. No čini se nemogućim da će mu to u bliskoj budućnosti poći za rukom.

Preporuka redakcije