Minhen: Doživotni zatvor za Perkovića i Mustača

Visoki zemaljski sud u Minhenu osudio je bivše pripadnike jugoslavenskih i hrvatskih tajnih službi Josipa Perkovića i Zdravka Mustača na kaznu doživotnog zatvora zbog sudjelovanja u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Njemačkoj 1983. godine. Njemački sud tereti Perkovića i Mustača da su kao rukovoditelji republičkog odjela jugoslavenske tajne službe organizirali političko ubojstvo Đurekovića u Minhenu 1983. godine.

Sudac Dauster se osvrnuo na izjave odbrane da Njemačka tajna služba BND nije stavila na raspolaganje potrebnu dokumentaciju i primjetio da je samo polovična istina da je Hrvatska otvorila svoje arhive. "Mnogi dokumenti su prebačeni u privatne arhive gdje su možda i danas a u službenom hrvatskom arhivu je samo ono što je ostalo nakon čišćenja arhiva prije rata. Vlasti Slovenije su bitno surađivale", dodao je sudac, ali i rekao da to nije bio slučaj sa Srbijom i BiH. Pored toga, dokumenti koje smo dobili nisu bili potpuni, a oni traženi iz Beograda, BiH i Crne Gore nisu stigli. "U BiH je sada ta vrsta dokumentacije u rukama onih koji su naslijedili bivšu jugoslovensku vlast, odnosno u rukama sigurnosnih službi BiH", rekao je sudac.

Njemački sud je dokumentaciju od zemalja nastalih nakon raspada bivše Jugoslavije tražio od 2009. Radi sprečavanja izručenja Milanovićeva je vlada u Hrvatskoj, uoči ulaska u Europsku uniju donijela poseban zakon prozvan Lex Perković. Nakon pritiska, Perković je ipak izručen 2014. Državno odvjetništvo Njemačke zatražilo je doživotni zatvor za Perkovića i Mustača, s obzirom na to da su, kako je naglašeno, potvrđeni navodi optužnice, koji ukazuju ne na pomaganje već na sudjelovanje dvojice optuženih u ubojstvu Đurekovića. U slučaju sudjelovanja u ubistvu njemački zakon predviđa kaznu doživotnog zatvora.

Sudac je ukazao i kako su branitelji i svjedoci Perkovića i Mustača oštro protestirali, kada se radilo o zahtjevu da se potpuno otvore arhivi. Dodao je međutim da je bavarska policija u svom radu postupala po zakonu. Mustač je u doba ubistva bio voditelj Službe državne sigurnosti Zagreb i zamjenik ministra a Perković voditelj odjela i vodeći oficir doušnika Pratesa. Sudac Dauster je detaljno opisao razloge ubojstva Stjepana Đurekovića. Opisivao je i stanje u kojem se nalazila ekonomija bivše Jugoslavije i njenu ovisnost o uvozu nafte. Potom je dao precizan opis stanja koncerna INA, INA marketinga i ukazao na problem deviznih plaćanja.

Sudac i svjedoci

Njemački sudac se osvrnuo i na svjedoke Špiljka, Flekovića i Gazija. Rekao je kako je optuženi Mustač na sjednicama Savjeta za zaštitu ustavnog poretka izvještavao o Đurekovićevoj neprijateljskoj djelatnosti koja će, kako je rekao zainteresiranom Dolancu, eskalirati.

"Svjedok Gazi je potvrdio da su Đurekovića istraživali u sklopu afere INA", rekao je sudac. Fleković je posvjedočio da Đureković nije oštetio INU, niti je bio u stanju to učiniti. Svjedočenje Jelića i Pratesa sudu je pojasnilo djelovanje hrvatskog emigranta Đurekovića koje je Službi državne sigurnosti 'bilo poznato'. Sudac je nastavio govoriti o strukturi i djelovanju jugoslavenske državne sigurnosti i nalazima vještaka Nielsena i Robioneka.

Zdravko Mustač je bio politički voditelj službe i sudjelovao je u ubojstvu a Josipu Perkoviću je zapovjedio planiranje i logistiku za izvedbu ubojstva. Imao je doušnika Pratesa u čijoj je garaži ubijen Đureković. U Luksemburgu je Prates dao Perkoviću ključ garaže prije ubojstva, ukazao je sudac Dauster.

Sud smatra da je Prates čuo razgovor Đurekovića i Jelića u kojem je ubijeni Đureković rekao da će doći u garažu u kojoj je ubijen i u koje vrijeme će doći, smatra sudsko vijeće. "Najmanje dvojica ubojica ušla su u mračnu garažu kako bi iznenadili i Đurekovića iz mraka." Sudac je zatim opisao ulazak ubijenoga, koji je ostavio otvorena vrata, kako bi upalio svjetlo. Ubojice su pucale iz dva pištolja, berete i češke zbrojevke. "Đureković je počeo bježati pogođen s četiri zrna, ali je pred vratima pao. Oštrim pa tupim predmetom (sjekirom) udarali su ga po glavi, umro je nakon nekoliko minuta. Ubojice su neopaženo pobjegle i do danas nisu pronađeni", rekao je sudac.

I Perković i Mustač su cijeli radni vijek proveli u jugoslavenskim tajnim službama - Perković zadužen za hrvatsku emigraciju, minhenski sud tvrdi i za likvidacije - a 1991. stavili su se na raspolaganje novoj hrvatskoj vlasti.

Na suđenju pred Visokim zemaljskim sudom, koje je započelo u oktobru 2014., održana su 123 ročišta. Trebalo je biti okončano u aprilu 2015., a odužilo se zbog velike količine dokumenata i čestog neodazivanja svjedoka, kao i činjenice da su mnogi važni svjedoci davali iskaz putem video veza, za što su bile potrebne dugotrajne tehničke pripreme. Predsjedavajući sudac Manfred Dauster je rekao da troškove postupka snose Perković i Mustač.

To je druga presuda za ubistvo Đurekovića počinjeno na njemačkom tlu 28. jula 1983. Godine 2008. na istom sudu hrvatski državljanin Krunoslav Prates osuđen je na doživotni zatvor zbog pomaganja u ubojstvu.

Tužilac na suđenju Perkoviću i Mustaču je u svojoj završnoj riječi nagalsio da je motiv ubistva uklanjanje Đurekovića kao svjedoka finansijskih malverzacija, u koje je u naftnoj kompaniji INA bio upleten Vanja Špiljak, sin tadašnjeg visokog jugoslovenskog funkcionera Mike Špiljka.

.