1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Milijuni žele pogledati Isusu u oči

U idućim tjednima u Torinu se zbog jedne izložbe očekuje navala hodočasnika. Milijuni ljudi žele vidjeti posmrtni pokrov u koji je prije dva milenija navodno bio umotan Isus Krist. No, je li to original ili falsifikat?!

Isus Krist - film Pasija

Je li ovako izgledao stvarni Isus Krist? Znanstvenici pomoću pokrova pokušavaju odgovoriti na to pitanje.

Nalazi li se u torinskoj katedrali doista smrtni pokrov s obrisom tijela razapetog Isusa Krista? Ili je riječ o falsifikatu na koji su "nasjeli" mnogi katolički vjernici? I dan-danas nema jednoznačnog odgovora na to pitanje. Unatoč dvojbama, od ove subote (10.4.) u idućim tjednima (do 23.5.) će barem oko dva milijuna ljudi hodočastiti na sjever Italije, kako bi na licu mjesta vidjeli laneno platno veliko oko četiri kvadratna metra.

Torinska gradska uprava očekuje otprilike isti broj posjetitelja kao i prije deset godina, kad je posljednji put ova sporna relikvija bila izložena u javnosti. Prije osam godina (2002.) misteriozno platno je restaurirano.

Original ili odličan falsifikat?

Znanstvenici već stotinu godina intenzivno debatiraju oko pitanja radi li se doista o posmrtnom pokrovu razapetog Isusa starom 2.000 godina? Platno u svakom slučaju promatračima nudi obrise crta lica jednog očito mučenog, bradatog muškarca s dugom kosom. Jedna analiza iz 1988. došla je do zaključka da je platno staro oko 700 godina. Jedna druga analiza otkrila je u platnu tragove minerala iz Jeruzalema iz vremena od prije dva milenija kad je Isus bio mučen i razapet.

Posmrtni pokrov

Posmrtni pokrov

Platnom su se bavili brojni istraživački projekti - koristile su se i rentgenske zrake, infracrveno svjetlo i druge komplicirane metode. No, nitko nije došao do konačne istine, kaže Bruno Barberis iz Međunarodnog društva za istraživanje platna u Torinu. Barberi dodaje da je teza (objavljena 2009. u SAD-u) koja govori da se na platnu vidi zapravo samoportret Leonarda da Vincija - prilično smjela.

Blažen tko vjeruje...

Torinski nadbiskup Serverino Poletto na Uskrs je poručio da platno nije dokaz Isusova uskrsnuća. Kršćanska vjera se temelji na evanđelju, a ne na lanenom platnu, smatra on. Poletto je dodao kako je znanost do sada barem dokazala da se ne radi o falsifikatu ili kopiji, već o autentičnom posmrtnom pokrovu. A da li je u njega bio umotan Isus - to se ne zna. Nije isključeno da se doista radi o Isusu.

Znanstvenici nisu dali odgovor ni na pitanje kako se na platnu našao obris lica i figure bradatog muškarca. Bez obzira na sve te nepoznanice, ova je relikvija proteklih stoljeća postala svjedočanstvom žive vjere katolika iz cijelog svijeta.

Papa će doći u Torino

Papa Benedikt XVI.

Papa bi također namjerava hodočastiti u Torino

Najpoznatiji hodočasnik, Papa Benedikt XVI., u Torino će na izložbu platna doći 2. svibnja. Vatikan se još nije službeno očitovao o autentičnosti torinskog platna. Benediktov prethodnik, Ivan Pavao II., tijekom posjeta Torinu 1998. rekao je kako bi objektivni znanstvenici trebali dati konačne odgovore o relikviji - i pritom uvažiti osjećaje vjernika.

Posmrtni pokrov otkriven je u 14. stoljeću u Francuskoj. U Torinu se nalazi od 1578. Obrisi lica otkriveni su tek 1898., nakon što je po prvi put platno bilo fotografirano. Na negativu se jasno vidjelo lice bradatog muškarca - koji bi mogao biti Isus Krist. Platno je danas jedna od najvećih dragocjenosti Katoličke crkve. U prošlom stoljeću samo je u četiri navrata bilo izloženo u javnosti.

Kao i svaki put, i uoči ovogodišnje izložbe pojavile su se brojne teze, teorije "stručna" mišljenja i kojekakve "zanimljive" anegdote. Jedan talijanski list objavio je tako (pozivajući se na tvrdnje crkvenih povjesničara) da je platno htio ukrasti njemački diktator Adolf Hitler. Pokrov je iz torinske katedrale evakuiran 1939. kako bi se ono navodno zaštitilo od bombardiranja. Tek nakon sloma nacističkog režima platno je vraćeno u katedralu.

Autor: Bernd Riegert / Srećko Matić

Odg. urednica: Marina Martinović