1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Milenijumski ciljevi UN-a samo djelimično provedeni

Danas u New Yorku započinje ovogodišnje zasjedanje Generalne skupštine UN-a na kome će se razgovarati o rezultatima provođenja milenijumskih ciljeva

default

Zasijedanje Generalne skupštine UN-a

Zemlje članice UN-a su prije sedam godina postigle dogovor oko osam zajedničkih ciljeva, poznatijih kao milenijumski ciljevi. Neki od tih ciljeva su npr. borba protiv siromaštva, bolesti kao što su sida ili malarija, pružanje boljih mogućnosti školovanja djece. Rok za ostvarenje ovih ciljeva je 2015 godina. Kada su članice UN-a 2000 godine postigle dogovor o takozvanim milenijumskim razvojnim ciljevima željele su da na početku novog stoljeća prepolove broj siromašnih na svijetu, omoguće školovanje svoj djeci, obezbijede ravnopravnst polova, smanje smrtnost majki i djece, suzbiju bolesti kao što su sida ili malarija, zaštite okoliš i omoguće partnerski odnos između bogatog i siromašnog dijela svijeta.

Ciljevi se ne mogu zanemariti

U međuvremenu je svakoj zemlji potpisnici postalo jasno da se ovi ciljevi ne mogu zanemariti, kaže koordinator pri UN-a Eveline Hefkens: "Ovo je prvi put u istoriji, da smo mi, donatorske zemlje shvatile da smo i mi dio problema i da smo se obavezali da ćemo dijelom doprinijeti iznalaženju rješenja.”Prvi put u istoriji desilo se takođe i to da je rješavanje problema dogovoreno na partnerskoj razini, a ne da to rješavanje preuzimaju bogate zemlje. Koordinator UN-a za ostvarivanje milenijumskih razvojnih ciljeva kaže da nije samo naivno već i direktno otežavajuće vjerovati da je razvoj pojedinih zemalja moguće ostvariti s vana: ”Najveća lekcija koju smo naučili u 40-50 godina pružanja pomoći za razvoj je da smo mi, donatorske zemlje, sa svim našim projektima hobijima, prioritetima i procedurama uništili sposobnost siromašnijih zemalja da same preuzmu odgovornost za svoj razvoj. Na taj način one su protraćile mnogo vremena i resursa kako bi našle opravdanje da ne mogu snositi odgovornost za svoje vlastito stanovništvo. Milenijumski ciljevi se neće ostvariti ukoliko vlade u regionima same ne preuzmu odgovorrnost. Građani pak moraju tražiti od vlada da njima odgovaraju za svoje postupke.”

Skroman bilans

Bilans na poluvremenu do ostvarivanja ciljeva je skroman. Još uvijek postoje zemlje koje će do 2015 godine ostvariti sve ciljeve, no većina zemalja će ispuniti možda dva ili tri cilja. Jasno je da se postavljeni ciljevi ne mogu ostvariti ni ukoliko bogate zemlje povećaju svoju pomoć siromašnim zemljama: u bogatim državama ne živi ni milijarda stanovnika, u zemljama u razvoju živi više od dvije milijarde ljudi čija dnevna primanja ne premašuju jedan dolar. Kako bi se prevazišlo ovo siromaštvo nije dovoljno izdvajati samo 0,7 posto bruto socijalnog proizvoda do 2015 godine, već mora doći do pravedne preraspodjele, smatra Everliene Herfkens:”Povećanje pomoći za razvoj je samo jedno od obećanja koje smo dali. Mislim da bi obećanje koje se odnosi na reformu sistema trgovine zaista moglo unaprijediti razvoj. Dvije trećine siromašnih ljudi živi od poljoprivrede. Sve dok mi Evropljani uništavamo životne osnove tih ljudi uvodeći nove subvencije za eksport robe, postavljene ciljeve nećemo ostvariti. Temeljna promjena međunarodnog ugovora o trgovini važna je isto koliko i pomoć.”