1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Milan Lukić podmićuje svjedoke

Posljednji svjedok tužilaštva Hamdija Vilić tvrdi da mu je odbrana Milana Lukića prije pet mjeseci ponudila 100.000 eura da lažno svjedoči i potvrdi alibi optuženom za živu lomaču u Pionirskoj ulici u Višegradu.

Prema optužnici, Milan i Sredoje Lukić su 14. juna 1992. godine zapalili oko 70 Bošnjaka u kući u Pionirskoj ulici.

Prema optužnici, Milan i Sredoje Lukić su 14. juna 1992. godine zapalili oko 70 Bošnjaka u kući u Pionirskoj ulici.

Vilića su, kako je objasnio, početkom juna ove godine kontaktirali ljudi koji su se predstavili kao posrednici iz odbrane Milana Lukića i pitali ga da li bi odbrani dao zvaničnu izjavu. Ponudu je prihvatio jer je, kaže, "htio vidjeti" šta Lukić - koji mu je "uništio život i porodicu" - hoće od njega. Nakon toga ga je, tvrdi, optuženi dva puta pozvao telefonom iz Pritvorske jedinice UN, a 22. juna se u Zavidovićima sastao sa njegovim posrednicima i advokatima. Ponudili su mu da potpiše unaprijed pripremljenu izjavu u kojoj je pisalo da je Vilić, kao komandant jedne jedinice Armije BiH, držao Milana Lukića u zarobljeništvu od 13. do 15. juna 1992. godine. Hamdija Vilić je rekao da mu je obećano da će od optuženog dobiti "sve što mu je potrebno u životu", uključujući i 100 hiljada eura, ukoliko izjavu potvrdi i pred sudom.

„Svjedoči da bi saznao kako sam ti ubio suprugu i djecu“

Milan Lukić u sudnici haškog Tribunala. Vilić kaže da je, kada je shvatio da treba da kaže neistinu i proda porodicu za novac, odbio ponudu.

Vilić kaže da je, kada je shvatio da treba da "kaže neistinu" i "proda porodicu za novac", odbio ponudu.

Svjedok je još dodao da mu je Milan Lukić u telefonskim razgovorima obećao da će "saznati pravu istinu" o sudbini svoje porodice, ako dođe u Hag i svedoči u njegovu korist. Imena Vilićeve žene i troje maloljetne djece navedena su u optužnici protiv Lukića na spisku žrtava spaljenih u naselju Bikavac, 27. juna 1992. godine. Tokom razgovora sa posrednicima, Vilić je saznao da su već platili pet hiljada eura zajedničkom poznaniku Muslimanu da kao svjedok odbrane potvrdi priču o Lukićevom alibiju. Do tužilaštva je došao nekoliko dana kasnije kroz "slučajan susret u kafani" sa rođakom jednog od svjedoka, koji ga je zatim povezao sa istražiteljima tužilaštva.

Žrtva spremna da ubije

Branilac Milana Lukića, američki advokat Džejson (Jason) Alarid nije ni pokušao negirati da je bilo kontakata sa Vilićem, već ga je u unakrsnom ispitivanju optužio da je "sam tražio novac", što je svjedok odbacio ponavljajući da mu je novac nuđen. Sugerišući da je svjedok bio pripadnik Armije BiH i da je umiješan u ubistvo jednog srpskog civila, Alarid je pokušao da ga diskredituje tvrdnjom da je osoba "spremna da ubije". Vilić je, naime, u glavnom ispitivanju potvrdio da je zbog ubistva 1996. godine osuđen na 5 godina zatvora. Vilić je braniocu odgovorio da ne krije da je ubio čovjeka u samoodbrani i da je to već "odležao", kao što ne krije ni to da je bio "običan vojnik" Armije BiH.