1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kiosk

Migracije sa Balkana: Posao ili šut-karta?

„Zvuči kao elegantno rješenje: omogućiti migrantima sa Balkana da dođu do radne vize kako više ne bi pokušavali da se domognu Njemačke bezizglednim zahtjevima za azil. Dobro zvuči, ali neće pomoći“, piše njemačka štampa.

default

Izbjeglice u Hamburgu

„Na put kreću oni koji ne vide perspektivu u domovini“, piše list Noje Tag (Vajden) i dodaje da se to posebno odnosi na zemlje bivše Jugoslavije. Potražioci azila iz područja koje se danas birokratski naziva Zapadnim Balkanom poslednjih nedjelja su glavna tema u Njemačkoj. Oni podnose bezmalo polovinu ukupnog broja zahtjeva za azil, ali bivaju prihvaćeni tek u jedan do dva promila slučajeva. Smatraju ih ekonomskim izbjeglicama, koje prije svega hoće da se okoriste od socijalnih davanja u Njemačkoj. U tom stilu nastavlja i Noje Tag: „Njemačka neće izdržati seobu naroda sa Balkana u ovdašnje socijalne sisteme. Nema drugog rješenja do brzog i konsekventnog vraćanja u zemlju porijekla. Tako će se zatvoriti prostor za radikalnu desnicu na političkom spektru“ u Njemačkoj.

Prema riječima komentatora Frankfurter algemajne cajtunga, iluzorno je očekivati da se naprasno poboljša ekonomska situacija na Balkanu, te da time i prestane dolazak ljudi. „Balkan je bio sirotište Evrope i to će u dogledno vrijeme i ostati. Devedesetih su ljudi odatle dolazili u Njemačku kako bi spasili živu glavu. Ali ratne izbjeglice su postale ekonomske izbeglice. Ove ljude iz jugoistočne Evrope pokreće neveseli dualizam: EU za njih ima privlačnu, a sopstvene zemlje odbijajuću moć.“

Noje osnabriker cajtung ulazi u meritum njemačkog shvatanja problematike: potražioci azila sa Zapadnog Balkana konkurišu sa onima iz Sirije ili Iraka. Kako se to ne dopada vladajućim njemačkim političarima, oni žele da proglase još tri balkanske zemlje – Albaniju, Kosovo i Crnu Goru – takozvanim sigurnim zemljama porijekla. Socijaldemokrate, kao manji partner u koalicionoj vladi, misle da to nije dovoljno već da ljudima sa Balkana treba olakšati legalni dolazak u Njemačku i dobijanje radne vize, ukoliko su potrebni ovdašnjem tržištu rada. „Politika je konačno shvatila realnost“, komentariše list iz Osnabrika. Vestfeliše nahrihten (Minster) dodaje: „Ako je vjerovati njemačkoj privredi, brojne fabrike i firme bi bile zahvalne ukoliko bi se voljnim i dijelom dobro obrazovanim azilantima dozvolilo da rade.“

Symbolbild Bundesländer rechnen mit mehr Asylbewerbern

Njemačke savezne zemlje računaju sa povećanjem broja azilanata

Prijedloge socijaldemokrata komentariše i ugledni Zidojče cajtung: „Zvuči kao elegantno rješenje: omogućiti migrantima sa Balkana da lakše dođu do radne vize kako više ne bi pokušavali da se domognu Njemačke bezizglednim zahtjevima za azil. Ugovor o radu koji u najmanju ruku garantuje minimalnu platu – trebalo bi da je to dovoljno. Dobro zvuči, ali neće pomoći. Jer široke mase onih koji odlaze iz Albanije, Srbije ili sa Kosova nemaju načina da iz Tirane ili Prištine obezbijede sebi posao u Njemačkoj – već i zbog toga što malo ko govori njemački. Mnogi došljaci bili bi spremni da rade za veoma niske plate i tako bi potisnuli druge. Nije slučajno SPD u svom prijedlogu dodao da bi došljaci bili plaćeni po uobičajenim tarifama.“ Novinar Zidojčea zaključuje da se u prijedlogu socijaldemokrata zapravo radi o taktici – o prikupljanju podrške za proglašenje novih zemalja sigurnim kako bi potražioci azila brže bili poslati kući, na Balkan.

Konzervativni Velt sa merakom komentariše da bi multikulturalisti u Njemačkoj konačno trebalo da razmišljaju i govore kao neoliberali. Glavna teza teksta objavljenog u berlinskom dnevniku je da debata o izbjeglicama i njihovoj integraciji nije priča o nekakvoj borbi kultura: „Integracija najbolje uspijeva tamo gdje migranti imaju normalan posao.“ List smatra da je inicijativa SPD dobar korak, ali da je neophodno mnogo reformi naklonjenih privredi kako bi tržište rada primilo sve došljake – pa i one koje Velt naziva ekonomskim izbjeglicama.

Osim što se ove godine u Njemačkoj očekuje rekordan broj zahtjeva za azil – oko 450.000 – postavljen je i tužni rekord po broju napada na azilantske domove. Bilo ih je u prvih sedam mjeseci više od 200, što je više nego cijele protekle godine. Lajpciger folkscajtung bilježi: „Izgleda da postoje dvije Njemačke: jedna tiha, saosećajna, i jedna glasna, agresivna. Dva paralelna svijeta čiji stanovnici još nisu našli način da otpočnu razgovor, da suštinski debatuju u kakvom društvu žele da žive, danas i ubuduće. To mora da se promijeni. Treba nam diskusija o vrijednostima. Nju moraju hrabro, samouvjereno i glasno da povedu svi oni za koje je samorazumljivo da ljudima u nevolji treba pružiti ruku.“

Ali od toga je Njemačka daleko, a i cijela Evropa, kako piše Folksštime (Magdeburg): „U Grčku je do sada ove godine došlo 124.000 izbjeglica – prema njemačkim aršinima, to je stanovništvo jednog velikog grada. Svako može da shvati da je zemlja kojoj prijeti bankrot preopterećena talasom izbjeglica. Ipak, uglavnom niko ne čuje apele na solidarnost upućene Evropljanima na sjeveru. Naprotiv. Posebno se istočna Evropa ograđuje, a prednjači Mađarska. Po nahođenju Orbanove vlade na granici sa Srbijom gradi se žica visoka četiri metra, koja treba da zaustavi ilegalce. Evropska kvota za raspodjelu izbjeglica u Budimpešti se odbija ciničnim argumentom da su dobrodošle samo prave izbeglice – i šlus.“

Preporuka redakcije