Mi (ni)smo Papa!

„Mi smo Papa!“ – ovo je bio naslov u jednim njemačkim bulevarskim novinama kada je kardinal Joseph Ratzinger izabran za papu. No, da će se pet godina poslije samo još manjina tako osjećati tada to vjerojatno niko mogao naslutiti. Tadašnja euforija je zbog proturječnosti u postupcima samog Pape izblijedila. U kojem pravcu Benedikt vodi crkvu? Profesor teologije, Eberhard Schockenhoff, iz Freiburga smatra da Josef Razinger još uvijek nije pronašao pravac svog pontifikata:

„Niz spornih akcija, s teološkog aspekta, bude sumnju da će crkva pod njegovim vodstvom zaista biti efikasnija u budućnosti, odnosno da će zastoj u reformama, koji se skupljao već 30 godina, obilježiti i ovaj pontifikat“.

Između dijaloga i dogme

Prvih pet godina pontifikata Benedikta XVI moglo bi se opisati kao razapetost između dijaloga i dogme. Naime, u svom govoru 2005. pred Vijećem kardinala jasno se založio za međureligijski dijalog. 2006. je na Univerzitetu Regensburg u svoj govor upakovao kritiku na račun islama. No, taj govor mu je bio brzo oprošten. Ipak, 2007. Benedikt je odobrio jedan dokument koji Evangelističkoj crkvi poriče da je crkva „u pravom smislu riječi“. Bivša predsjednica Evangelističke crkve Njemačke, Margot Kesman, nazvala je to tragedijom. Čak su i teolozi, vjerni Papi, vrtili glavom.

Sve za jedinstvo

U ime ostvarivanje jedinstva sa čvrstim krilom Katoličke crkve on je dozvolio ponovno držanje mise na latinskom jeziku, obnovio molitvu na Veliki petak u kojoj se kršćani mole za osvještenje Jevreja i na koncu rehabilitirao četvoricu ekskomuniciranih biskupa Bratstva Pija X među kojima je bio i Ričard Vilijamson, koji negira holokaust. Rezultat ovog pokušaja pomirenja unutar same crkve bio je sljedeći: kriza u katoličko-jevrejskim odnosima. Zbog rehabilitacije biskupa Vilijamsona reagirala je čak i njemačka kancelarka Angela Merkel što je bilo prvi put da šef njemačke vlade kritizira odluke Svetog oca.

Teolog Volfgang Bajnert kaže da je Papa platio previsoku cijenu za vjerojatno neostvarivo pomirenje sa čvrstim krilom Katoličke crkve. Slično misli i Eberhard Šokehof koji smatra da je Papa slijepo krenuo u pregovore sa Bratstvom Pija X čiji članovi ne priznaju odredbe Drugog vatikanskog koncila.

Crkva treba nove puteve

Ako su kardinali izabrali Jozefa Ratzingera za papu, da bi nastavio kurs Ivana Pavla II, onda on slijedi zadatak koji su mu dali. Ipak, posljednjih pet godina pokazuje da na taj način više ne ide, smatra nekadašnji Ratzingerov učenik Bajnert. Crkva bi to, kako on smatra, trebala vidjeti kao šansu da hitno progovori o nekim važnim pitanjima, od pitanja zaređivanja žena, preko novog odnosa prema brakovima različitih konfesija, do mogućnosti ponovnog vjenčanja za razvedene:

„To znači da moramo učiniti nešto novo, moramo otkloniti zastoj reformi o čemu se toliko govori, i upravo bi to moglo da da pozitivno obilježje ovog pontifikata: da crkvi postane potpuno jasno da se moramo i smijemo otvoriti novim putevima.“

Autori: Antje Dechert/ Zorica Ilić

Odg. urednik: Svetozar Savić