#MeToo je samo početak | Evropa | DW | 09.12.2017
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

#MeToo je samo početak

Pokret #MeToo oslobađa žrtve od uloge žrtve. Međutim, #MeToo mora doprijeti do mnogih zemalja i regiona. Među tim regionima i državama su jugoistočna Evropa i Njemačka.

Donald Tramp se probudio na sv. Nikolu i htio da objavio svoj prvi tvit kako bi pravovremeno isprepadao redakciju CNN. I onda je na internetu pročitao: žene na rubu plača su se sa kampanjom #MeToo našle na naslovnoj strani magazina Tajm. Te žene u crnim mantilima su proglašene za „ličnost godine" i time su ga pobijedile. Sigurno je pomislio da to nije nikakvo čudo, Tajm je sve gori. Kada braća Koh, dva moćna alfa-muškarca poput njega, budu preuzela list, on će ponovo biti „ličnost godine". Pa on je čovjek koji bi mogao da proglasi Jerusalim za glavni grad Izraela. Što je brzo i učinio. Zašto nije mogao da pobijedi nekoliko žena koje ono kada im neko posegne za međunožjem shvataju tako lično, bez trunke humora?

Tako to, dragi čitaoče, zvuči u glavama muških moćnika kojima se suprotstavlja #MeToo. Na naslovnoj strani sada su na tronu žene koje su same sebi dale moć. To za ovakve muškarce mora da je nepodnošljivo. #MeToo je kolektivni primalni krik koji žrtve oslobađa tavorenja u ulozi žrtve. O tim ženama se više ne misli: „Sirotica! Vidjećemo kako će to da plati", već: „Snažna žena. A on - onakav skot".

Naslovna stranica lista Time od prije četiri sedmice

Naslovna stranica lista Time od prije četiri sedmice

Mora postati mračno da bi ljudi našli snage da se tom mraku suprotstave svjetlošću. Era Trampa je neka vrsta ere tame. Jedan bijesan bogatun je i pored rečenica poput: "Grab them by their pussy" mogao da postane predsjednik države u kojoj – kao i gotovo svuda – ima više žena nego muškaraca. Njegova demokratska pobjeda je značila krajnje poniženje žena.

Otkako postoji #MeToo stalno se iznova prisjećam jednog video-snimka Slavoja Žižeka. Stoji on tako na jednom ljubljanskom mostu i izgovara ovakve rečenice: „Sa moje lijeve strane vidite Zapad! Sa moje lijeve strane vidite Balkan. Razlika? Na Zapadu tuku žene, a one to ne vole. Na Balkanu tuku žene – i one to vole." Eto, toliko jednostavno mogu da se razbiju klišei Zapada o sebi samom i o Balkanu.

Šta znači #MeToo za žene jugoistočne Evrope? Šta za žene sa čijim tijelom se postupa kao sa robom široke potrošnje? Ljudski trafiking još nije dio #MeToo. #MeToo mora da naraste. Ali, u ovom trenutku postoji nekakav, makar i jako zakašnjeli, početak, koji bi mogao da uvede promjenu u svijesti. I to kako kod žena u Kalkuti, tako i među ženama u bivšoj Jugoslaviji. „Balkanski rat" je rat koji će u tjelesno, pamćenju svih žena ovog svijeta ostati po svojim zločinima nad ženama i majkama. Kampanja #MeToo, ako hoće da bude uspješna, mora biti više od lijepe, hrabre glumice, koja se usprotivila moćnicima i kojoj su njena ljepota i slava već dovoljni da joj donesu empatiju. Mora da brani dostojanstvo svake žene.

Medijske slike žene u Jugoistočnoj Evropi su trenutno još u fazi „Wonder Woman", „New-Age" lotosa ili sna zvanog „Možeš imati sve": tijelo, frajera, karijeru, dijete. Pop-industrija je puna šljašteće, seksualizovane turbo-folk ženstvenosti – jer se to kupuje. Jer to odgovara klišeu o poželjnoj ženi. Šta kada te žene počnu da govore: #MeToo? Hoće li tamošnja društva biti spremna da prihvate neki seks-simbol kao zvijezdu koja mušku dominaciju postavlja na stub srama? Mnogi misle da južne zemlje „još nisu spremne", da je u njima još prejaka dominacija mačo-muškaraca. Uvijek su to „drugi".

Ali, odgovor nije tako jednostavan. Jer, ni Njemačka, najmoćnija i uz to najbogatija evropska zemlja, „još nije spremna". I pored živih diskusija o #MeToo u Njemačkoj još nije izgovoreno ime nijednog muškarca. Nijedan jedini sistem muške dominacije novca i moći nije srušen. Nešto tu nije u redu. Samo dan prije nego što je magazin Tajm proglasio #MeToo za ličnost godine, OECD je objavio međunarodne brojke o penzijama. I ko je na blistavom začelju kada se radi o ravnopravnosti polova? – Njemačka. Nigdje drugo položaj žena u odnosu na njihove muževe nije tako loš kao u Njemačkoj. Samohrane žene su najsiromašnija grupa u ovoj zemlji – takođe i na štetu djece.

Američki predsjednik Donald Trump

Američki predsjednik Donald Trump

Žižekovski bi se moglo reći i da na Zapadu muškarac ne tuče ženu – on naprosto vlada njome. Finansijski. Jer ona ostaje zavisna. Pa često ne može da računa čak ni na njegovu penziju, jer model staraoca funkcioniše najviše dvije decenije. A onda djeca napuštaju kuću, a muž svoju suprugu, naučenu da bude pasivna, jer je našao drugu o kojoj može da se stara. Njemački model braka je – sve do u detalje kao što je plaćanje poreza – kontaminiran poslijeratnim slikama. Žena za šporetom je još uvijek kontrapunkt ženi od karijere.

Predsjednički kandidat Tramp demonstrira tu sliku nepočinstva kao što to niko poznat prije njega nije uspio: hvatanje za međunožje je način na koji moćnici stavljaju do znanja ko vodi glavnu riječ. Možda je njegova bestidnost zapravo blagoslov. Žene #MeToo gledaju sa naslovne strane bez straha: „Mi smo progovorile. I govorićemo." Možda je došao dan kada će se onaj ko pokuša da otuđi tijelo jedne žene suzdržati, jer će pomisliti da bi to moglo da mu našteti. Njemu, ne njoj.

Ovo obrtanje odnosa moći je šansa. Šansa baš zato što su vremena mračna. Jer, u vremenu pobjedničkog pohoda autoritarnog, žene ustaju da kažu: „U ispoljavanju bola je snaga". A iz te snage može nastati pokret čiji su dio i muškarci koji poštuju žene. To je borba protiv „moći" koju određeni muškarci zloupotrebljavaju. Ipak je na jednom frontu pobijedio slabiji. Bilo bi dobro da se front sada pomjeri na Zapad. Na Istok. I da se autoritarnim snagama postave granice.

 

Preporuka redakcije