Teška potraga za partnerima

Njemačka kancelarka Angela Merkel pokušava ponovo postići dogovor o izbjeglicama. I ponovo je njen potencijalni partner - slično kao i u slučaju sporazuma o izbjeglicama sa Turskom - vrlo sporan. Merkel ovog četvrtka putuje u Egipat, a u petak boravi u Tunisu. Pri tome ima različite ciljeve: S jedne strane s Egiptom želi razgovarati o građanskom ratu u susjednoj Libiji. Iz te zemlje svaki dan brojni ljudi kreću u izbjeglištvo preko Sredozemnog mora. Bez stabilizacije Libije trgovci i krijumčari, koji za mnogo novca nude mjesto u nesigurnim brodovima, neće prestati sa svojim biznisom. Trenutno Egipat podržava spornog generala Chalifa Haftara. 

S druge strane Merkel vjerojatno želi razgovarati o izbjegličkom pitanju i eventualno postići sporazum sličan kao sa Turskom. Nisu samo parlamentarni izbori u Njemačkoj razlog koji primorava kancelarku na brzo djelovanje. I predstojeći izbori u Francuskoj i Nizozemskoj, u kojima desničarskopopulistički kandidati Marine Le Pen i Geert Wilders idu u lov na glasove svojim antizbjegličkim kursom i kursom protiv EU, bi mogli imati utjecaja na Merkelovu, kaže u razgovoru za DW Joachim Paul, rukovoditelj odjela Fondacije Heinrich-Boell u glavnom gradu Tunisa. "Njemačka vlada i EU pokušavaju učiniti sve kako bi dovele do promjena u području usljeničke politike", kaže Paul. Jedna od ideja je sljedeća: Na sjeveru Afrike bi trebali biti izgrađeni tzv. sabirni centri za ljude koji su spašeni iz Sredozemnog mora. Tamo bi onda ti ljudi mogli podnijeti zahtjev za dobijanje azila - ili biti vraćeni natrag.    

"Najgore povrede ljudskih prava"

Egipat je "stabilizirajući elemenat" u ovom kriznom regionu, pohvalila je nedavno Merkel. To bi mogao biti dobar razlog za dobru atmosferu u najmanju ruku na sastanku sa predsjednikom Abdel Fattah al-Sisijem. Ipak borci za zaštitu ljudskih prava gledaju na to kritički. "Sumnjam da režim, koji čini najgore povrede ljudskih prava koje su zabilježene u modernoj istoriji Egipta - kako je to opisao Human Rights Watch - može upravljati sabirnim centrima koji bi ispunjavali minimum standarda poštovanja ljudskih prava", kaže također Paul. Režim se k tomu ne bi mogao pobrinuti za sigurnost, sigurnosno stanje bi se prije pogoršalo, nego poboljšalo, kaže on. 

"Antiteroristička borba režima nije usmjerena samo protiv džihadističkih organizacija, već se koristi kako bi se dao legitimitet eliminiranju neomiljene političke opozicije", kaže Paul. "Trebali bismo veoma dobro pogledati da li su ove zemlje sa kojima surađujemo - a time mislim uglavnom na Egipat - zaista stabilne i ima li smisla zaključiti takvu vrstu sporazuma sa tim zemljama i podržavati te režime", kaže Paul. Društvo za ugrožene narode je u svom saopćenju navelo da Merkelova uljepšava bilans koji Egipat ima kada je riječ o ljudskim pravima. Njene riječi su "šamar u lice Koptima", navodi se u saopćenju ovog Društva. Organizacija prebacuje Merkelovoj da se udvara vodstvu u Kairu kako bi ga pokrenula na tješnju suradnju u pitanjima izbjegličke politike. Kancelarka je u svojoj sedmičnoj video poruci rekla da kršćani u Egiptu mogu upražnjavati svoju religiju, te da je to primjer za jednu muslimansku zemlju.

Više od migracije

Da li će tzv. sabirni centri biti tema i u Tunisu - u kojem Merkelova boravi u petak - nije jasno. Kada je tunižanski premijer prije oko dvije sedmice bio gost kod Merkelove to navodno nije bila tema razgovora. Chaned sam je u jednom intervjuu za Frankfurter Allgemeine Zeitung izgradnju takvih centara u njegovoj zemlji jasno odbio. "U svakom slučaju u ovom trenutku" to nije dobra ideja, rekao je on.

Iz njemačkog ugla gledano najmanja sjeveroafička država je veoma važna. Kao jedinoj zemlji na sjeveru Afrike Tunisu je pošlo za rukom da nakon "Arapskog proljeća" provede demokratsku tranziciju i reforme. "Nadamo se zbog toga da razgovori neće biti reducirani samo na migrantsku politiku", rekao je za DW predsjednik Njemačko-tunižanskog društva Raouf Khammassi. "Prije svega riječ je o jačanju bilateralnih veza i podršci pri izgradnji demokratskih struktura." Sabirni centar našoj mladoj demokratiji ne bi činio dobro, rekao je Khammmassi.

I Joachim Paul iz Fondacije Heinrich Boell ne drži do ovih namjera. "Tunis je na putu ka demokratiji, ovu zemlju ne treba opterećivati sa nečim za čije uzroke Tunis nije odgovoran." K tomu samo mali dio migracije se odvija preko Tunisa, pravno situacija u kojoj bi bili ljudi bi s obzirom na nedostatak prava na azil u Tunisu bila potpuno nesigurna, kaže Paul.

Zbog toga bi Merkelova za svoje domaćine u koferu mogla imati jednu drugu temu: Povratak ljudi čiji zahtjevi za azil su odbijeni. Doduše njihov broj od oko 1 500 ljudi je zaista mali, ipak od napada koji je u Berlinu proveo rođeni Tunižanin Anis Amri ova tema je dobila na brizantnosti. Amri je prije nego što je počinio napad bio označen kao neko od koga prijeti opasnost, a njegova deportacija u Tunis nije uspjela zbog nedostatka dokumenata. "Tunis naravno mora prihvatiti svoje vlastite državljane, bez obzira na to da li su oni potencijalno opasni ili ne", kaže Paul. Ipak i u Tunisu vlada veliki strah od pristalica Islamske države. Zemlja diskutira žestoko o povratku islamista iz kriznih područja. Međutim, da li će domaćini u Egitpu i Tunisu imati sluha za Merkel i njene namjere je nejasno - iako bi vjerojatno obje zemlje mogla privući na suradnju zahvaljujući ekonomskim investicijama.