Merkel se bori za Evropu | Politika | DW | 14.02.2015
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Merkel se bori za Evropu

Kritičari tvrde da se Angela Merkel nerado upušta u rizik i da ustvari i nije "prava Evropljanka". Njeno zalaganje za mir u Ukrajini pokazalo je suprotno.

Sporazum Minsk II nije rezultat isključivo njemačke, nego njemačko-francuske inicijative, naglasio je Steffen Seibert, glasnogovornik vlade u Berlinu. Osovina Berlin-Pariz je dobra za jedinstvo Evrope, mada ona proteklih godina i nije funkcionisala najbolje. Prije godinu dana je ostvareno približavanje koje je demonstrirano na zajedničkom susretu ministara vanjskih poslova Njemačke, Francuske i Poljske. Kada je riječ o Ukrajini, tu vlada jedinstvo. Njemačka i Francuska su protiv slanja oružja, a za kombinaciju diplomatskog djelovanja i sankcija.

Ipak, u Parizu znaju da je za ruskog predsjednika Vladimira Putina upravo kancelarka Merkel najvažniji partner za razgovor sa EU. Ona s njim održava kontakt putem telefona i profitira od višegodišnjeg iskustva. Zbog toga joj se i daje prednost. "Prije svega želim da istaknem ulogu koju u svemu ima kancelarka", izjavio je francuski predsjednik Francois Hollande nakon maratonskih pregovora u Minsku i odmah dodao da su "Njemačka i Francuska u ovom procesu dopunjavale jedna drugu". Privredno i politički teško uzdrmanoj Francuskoj, koja je još uvijek stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a, ovaj vanjskopolitički uspjeh dolazi kao poručen.

Ali i Berlin može da profitira. Uz Francusku na svojoj strani, njemačka vlada ne može biti izložena prebacivanjima da stvari rješava samostalno i na svoju ruku. U skladu s tim se u Berlinu uvijek ističe da Angela Merkel u ukrajinskoj krizi ne igra ulogu nezavisnog posrednika, nego da zastupa interese EU.

"Kancelarka svijeta"

Angeli Merkel je bitno očuvanje EU. Zbog toga je veoma cijenjena, posebno u državama na istoku Evrope, gdje je zbog krize u Ukrajini porastao strah od Rusije. Strahuje se i od same Merkel, onda kada se povede riječ o sprovođenju politike štednje na jugu Evrope. Ona sama nikada u javnosti, odnosno svojim govorima ili gestama ne ističe svoju vodeću ulogu. Ova kćerka protestantskog sveštenika poruke šalje "između redova", a time što ne pokazuje da ima taštinu koju inače imaju političari, ne otvara mogućnost za političke napade.

Njemačka javnost je ipak svjesna vanjskopolitičke težine koju ima kancelarka. Pola u šali, a pola u zbilji i s ponosom se govori o tome da "kancelarka upravo spašava svijet". "Merkel - kancelarka svijeta", pisalo je na naslovnici tabloida Bild uoči pregovora u Minsku. Njemački mediji se utrkuju u dramatičnim naslovima poput "Rat ili mir" i zaključuju kako je sve u rukama Angele Merkel. Nakon susreta u Minsku je čak i lider opozicione ljevičarske stranke Die Linke, Gregor Gysi, izjavio kako kancelarka zaslužuje respekt.

"Power-Angie"

Merkel je u Njemačkoj dobila pohvale i za svoju nevjerovatnu izdržljivost. U sedam dana je prešla 20.000 kilometara na relaciji Kijev-Berlin-Moskva-Berlin-Minhen-Vašington-Otava-Berlin-Minsk. Bez pauze.

U državi gdje se cijeni marljivost i rad, kakva je Njemačka, na cijeni je i takav pregovarački maraton. Niko ne može reći da Merkel nije dala sve od sebe.

Ona sama je nakon razgovora sa Porošenkom i Putinom, koji je trajao 16 sati, rekla: "Sada postoji tračak nade i velike prepreke su još pred nama. Ali ono što smo postigli daje nam više nade nego da nismo uspjeli ništa. Zbog toga kažem da se ova inicijativa isplatila."

S godinama su Nijemci spoznali da kancelarka vrhunac svoje forme pokazuje upravo kada se nađe u kriznim situacijama. Čak i onda kada ne može da sakrije umor, očito je da se Merkel dobro osjeća na bini međunarodne politike - bez obzira na doba dana. Zbog toga se u Njemačkoj može čuti i glasina da bi ona jednog dana mogla biti i generalna sekretarka UN-a.

Šta bi bilo kad bi bilo?

Nije sporno da Merkel ima vodeću ulogu u vanjskoj politici EU. Da li sve čini kako bi trebalo, drugo je pitanje. Da li je previše oklijevala dok je odobrila finansijsku pomoć Grčkoj i tako provocirala "napad" špekulanata i na druge južnoevropske države? Da li je previše oklijevala i u Ukrajini i ulagala karte na diplomatiju i sankcije dok je Rusija na terenu vojnom silom kreirala novo stanje? Da li je "njemački pristup" rješenju krize u Grčkoj izazvao uspon euroskeptičnih populista i ugrozio socijalno zajedništvo u državama u krizi? Ipak, na ova pitanja je nemoguće pronaći odgovor jer su ona tipa - "šta bi bilo kad bi bilo".

Kad niko drugi neće, onda stvar preuzimaju Nijemci. To je iskustvo Angele Merkel sa EU još iz doba početka krize u Grčkoj, kada u Briselu dugo nisu mogli da nađu zajednički stav.

Još jedan politički igrač o kojem Merkel mora da vodi računa su SAD. Predsjednik Obama je pod pritiskom da isporuči oružje Ukrajini. Da je susret u Minsku okončan bez konkretnih rezultata, onda bi neizostavno uslijedile isporuke oružja iz SAD. U Berlinu se moglo čuti i da su Amerikanci daleko od kriznog žarišta na istoku Evrope. Merkel želi da izbjegne eskalaciju sukoba jer ne vjeruje da je moguće poraziti Ruse. Njoj je pred očima Evropa i naravno da ne gubi iz vida ni transatlantske odnose. Ipak, u krizi u Ukrajini ona je preuzela odlučujuću inicijativu. Na kraju krajeva, u ovom slučaju se i radi o stvari koja je od ključnog značaja za Evropu.