1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Merkel: Nikada neću sarađivati sa AfD-om

U ekskluzivnom intervjuu za DW, njemačka kancelarka Angela Merkel insistira na odlučnom rješavanju sukoba sa Sjevernom Korejom, ali za razliku od predsjednika SAD, isključivo mirnim, diplomatskim putem.

Ines Pol: Gospođo Merkel, skoro cijeli svijet poznaje Vaše lice i zna Vaše ime. U ovim nesigurnim vremenima terora, rata, saveza koji se raspadaju, mnogi ljudi strahuju od budućnosti. I istovremeno imaju ogromna očekivanja od Vas. Stalno nam se nameće pitanje od čega je strah gospođu Angelu Merkel?

Angela Merkel: Smatram da strah nije dobar savjetodavac. Moramo izazovima – a tu stvarno imamo džinovske zadatke – odlučno takoreći gledati u lice. Moramo razmisliti šta možemo da uradimo. Moje iskustvo je da ako svijet sarađuje, može i gore da premiješta. Ako svi imaju različita mišljenja, onda može veoma dugo potrajati dok se ne iznađe neko rješenje. Ali treba pregovarati, razgovarati, iznalaziti rješenja.

Ines Pol: Postoji li nešto zbog čega noću ne možete da spavate?

Pa, postoje situacije u kojima moram veoma mnogo da razmišljam, kada recimo sada razmišljam o pitanju Ukrajine i Rusije, kada mislim na sirijski građanski rat koji je tolikim milionima ljudi oduzeo zavičaj, kada pomislim na nuklearne probe sjevernokorejskog diktatora – naravno da me to uznemiri. Ali ne na taj način da me je strah, već razmišljam kako da riješim problem.

Džafar Abdul Karim: Gospođo Merkel, vi ste 12 godina na dužnosti kancelarke. Zar neograničen broj mandata ne šteti pluralnosti u društvu, pa i demokratiji?

Angela Merkel: Ne vjerujem da je tako. Postoje različiti sistemi – sa jedne strane direktni izborni sistemi, kao pri izboru francuskog ili američkog predsjednika i tada je broj mandata najčešće ograničen. U Njemačkoj se biraju partije i ne može se zbog toga ograničiti mandat partije. A partije biraju iz svojih redova svoje glavne kandidate i zato ovdje nije ograničen broj mogućih mandata. Na primjer, u Njemačkoj je vremenski ograničen mandat saveznog predsjednika koji je prvi čovjek države, ali ne i saveznog kancelara.

Džafar Abdul Karim: To znači, ako Vas dobro razumijem, Vi ste principijelno protiv ograničenja broja kancelarskih mandata recimo na dva mandata?

Angela Merkel: Da.

Ines Pol: Gospođo Merkel, razgovarali smo o tome da ste već 12 godina na dužnosti kancelarke i doživjeli ste mnoge Generalne skupštine UN. Šta Vam prolazi kroz glavu kada čujete da američki predsjednik Donald Tramp Sjevernoj Koreji u slučaju napada prijeti totalnim uništenjem?

Angela Merkel: Ja sam protiv takve prijetnje. Moram reći u moje ime i u ime njemačke Vlade: smatramo da je bilo kakvo vojno rješenje apsolutno neprimjereno i mi se zalažemo za diplomatske napore. To mora svom snagom da se pogura. Po meni su sankcije i njihovo sprovođenje pravi odgovor. Ali, sve drugo u pogledu Sjeverne Koreje smatram pogrešnim. Zato u tome postoji jasno neslaganje sa američkim predsjednikom".

Ines Pol: Da li ste mogli sa njim da razgovarate poslije njegovog nastupa u UN?

Angela Merkel: Poslije njegovog govora još nisam sa njim razgovarala, ali prije govora, znači prije nekoliko dana – razgovarala sa njim i jasno sam mu rekla u tom telefonskom razgovoru da je ovdje neophodno pronaći diplomatsko rješenje.

Džafar Abdul Karim: Da li se u ovom slučaju aktivno nudite kao posrednik?

Angela Merkel: Jasno sam stavila do znanja da je Njemačka spremna da preuzme odgovornost, samostalno ili kao dio Evropske unije. Mada je prostorno to jako daleko od Njemačke, to je konflikt koji i nas pogađa. Zato sam spremna, a spreman je i ministar spoljnih poslova, da preuzmemo odgovornost. Imamo sporazum sa Iranom za koji smatram da je važan. To je još uvijek bolje nego da nemamo nikakav sporazum – a mi smo i učestvovali u pregovorima. To je trajalo četiri godine i na kraju je to donijelo sužavanje mogućnosti Irana da se nuklearno naoruža. I u slučaju Sjeverne Koreje, zajedno sa SAD, Rusijom i Kinom, moramo preći sličan put.

Ines Pol: Da li to onda znači da biste pozvali telefonom i Kima Džonga Una?

Angela Merkel: To sada nije na dnevnom redu i ne namjeravam da preduzimam nedogovorene korake. To ne bi trebalo da činimo jer bi to oslabilo međunarodnu zajednicu, ali mi ne možemo da se jednostavno držimo po strani, bježeći od odgovornosti.

Džafar Abdul Karim: Gospođo Merkel, da ostanemo kod spoljne politike. Meni je jasno a morate razgovarati i sa vladama koje ne ispunjavaju neizostavno demokratske standarde na koje smo ovde navikli. Ali navedimo primjer Egipta. Vi ste sa Egiptom potpisali sporazum o bezbjednosti, a prema navodima „Hjuman rajts voča" upravo se Ministarstvu unutrašnjih poslova Egipta sa kojim ste zaključili taj sporazum predbacuje da je odgovorno za mučenja.

Angela Merkel: Osim o sporazumima koje potpisujemo, naravno da razgovaramo sa svakom zemljom i o stvarima koje nas zabrinjavaju. Sa Egiptom smo na primjer imali dugu diskusiju, koja je težišno bila kontroverzna, o našim o saradnicima naših političkih fondacija i mi navodima povrede ljudskih prava, kao i situacijama koje izlaze iz okvira pravne države. Uprkos tome, spoljna politika je uvijek sa jedne strane uočavanje naših interesa, a sa druge, naših vrijednosti. Postoji mnogo razloga da se pomogne Egiptu da bude stabilna zemlja, sa razumnim ekonomskim razvojem. Zato postoje razlozi da se potpišu takvi sporazumi.

Džafar Abdul Karim: Ali to je zemlja koja sada ograničava medijske slobode, guši opoziciju, na primjer i DW je u Egiptu na udaru cenzure.

Angela Merkel: Da, pa rekla sam već, to nam je poznato u vezi sa političkim fondacijama, a sada i u slučaju DW. Mi onda kažemo predsjedniku Al Sisiju potpuno jasno da mi to kritikujemo i da to nije u redu. Ali mislim da bi bilo pogrešno da uopšte ne razgovaramo ili da ne pregovaramo sa Egiptom zato što neke stvari nisu takve kakve bismo mi željeli da budu. Naime, Egiptu je potrebna podrška, a na osnovu razgovora bi možda mogli malim koracima da dođemo i do nekog poboljšanja.

Ines Pol: Gospođo Merkel, centralna tema koju i naša publika na DW povezuje sa Vama jeste izbjeglička politika. Pritom je u centru pažnje uvijek pitanje koliko dugo smiju izbjeglice da ostanu u Njemačkoj. Šta je Vaš plan?

Angela Merkel: Imamo različite vrste zaštite izbjeglica. Sa jedne strane imamo izbjeglice koje su u potpunosti dobile status na osnovu Ženevske konvencije o izbjeglicama. To znači da je njihov boravak najprije na tri godine, a poslije tri godine, ako se situacija u njihovoj zemlji nije popravila, njihov status može prerasti u trajnu dozvolu boravka. Međutim, ima i izbjeglica koje su supsidijarno zaštićene, a to znači da se iz godine u godinu razmatra situacija u zemlji iz koje dolaze i onda se odlučuje o tome da li ostaju. Dakle to mora biti u zavisnosti od vrste njihovog statusa. Trenutno imamo već dobrovoljni povratak u Irak. Ako su tamo gradovi oslobođeni od „Islamske države", tada se ljudi vraćaju i mi podržavamo taj dobrovoljni povratak jer želimo da ljudima tamo omogućimo razuman početak.

Džafar Abdul Karim: Šta ćemo ako u Siriji rat potraje 20 godina? Ako ovdje neka porodica živi, djeca su ovdje odrasla i išla u školu, a roditelji rade?

Angela Merkel: Pa dobro ja sam rekla, oni koji su pod zaštitom Ženevske konvencije, nakon izvjesnog vremena dobijaju stalnu dozvolu boravka. Kod ljudi koji sami sebe prehranjuju i sami zarađuju za život možemo još jednom drugačije razmotriti, ali sada ne želim da vjerujem da će sirijski konflikt trajati 20 godina. Međutim, ljudi koji su trenutno ovdje kod nas, ne moraju da se boje u pogledu situacije u Siriji.

Džafar Abdul Karim: Bio sam u mnogim izbjegličkim kampovima u Njemačkoj i razgovarao sam sa mnogim ljudima na njihovom maternjem jeziku. Kod mnogih izbjeglica raste frustracija. Osjećaju se ostavljenim na cjedilu. Šta želite da preduzmete protiv toga?

Angela Merkel: Pa da, mi imamo naravno problem da je za mnoge obrada njihovog zahtjeva veoma dugo trajala. Dobra vijest je da mi imamo još ukupno samo 100.000 zahtjeva koji nisu obrađeni i da su u proteklih nekoliko godina stotine hiljada tih zahtjeva dobile pozitivan odgovor. Ali i zahtjevi koji su odbijeni govore o tome da je u svakom slučaju nešto odlučeno. Drugo, mnogi ne razumiju da na prvom mjestu dolazi kurs jezika i da dugo traje dok se ne ispune jezički uslovi za uključivanje u sistem obrazovanja. Ali, mi činimo sve da mlade ljude što je moguće u taj sistem prije uključimo. Pa i oni koji nemaju punu dozvolu boravka već takozvani „duldung" (status „trpljenog lica", prim.ur), mogu da rade ili čak i da se obrazuju za neku profesiju. Uprkos tome, mnogi doživljavaju njemačku birokratiju kao veoma sporu i htjeli bi mnogo brže na tržište rada, ali to trenutno ne možemo da dozvolimo. Mi naime ne smijemo da dozvolimo da dođe do konkurentskog potiskivanja, da mnogi njemački nezaposleni koji čekaju na neki posao onda ne mogu da dobiju taj posao. Tu moramo stalno da pazimo kako bismo pronašli ravnotežu i zato mogu samo da kažem jedno: ovo je dobro uređena zemlja, ali zbog toga ponešto traje malo duže i mogu samo da zamolim za strpljenje.

Džafar Abdul Karim: Tačno.

Ines Pol: Gospođo Merkel, rado bih sada pogledala drugu grupu, one ljude koji u Njemačkoj odavno žive. To su njemački Turci. Za mnoge od njih – a to se stalno ponavlja – nije pronađen odgovor na pitanje: gdje je moje mjesto? Nije li to takođe i zbog toga što Vaša partija još uvijek ne prihvata da je Njemačka doseljenička zemlja?

Angela Merkel: Odavno smo se oprostili od vremena kada smo govorili da su to „gastarbajteri". I svako ima mogućnost da stekne njemačko državljanstvo, a onda su ljudi sa turskim korijenima isto tako njemački državljani kao i svi drugi koji možda sa svojom porodicom žive stotinama godina. Ali i oni koji ovdje godinama žive, i možda nemaju njemačko državljanstvo, njima ja uvijek govorim da su oni doprinijeli blagostanju naše zemlje i zato su oni dio ove zemlje – naravno, ako se drže zakona. Ono što nas sada zabrinjava, jeste to da različite grupe iz Turske ovde sada jedni druge špijuniraju i nadziru. To ne želimo. Ne želimo da se konflikti iz Turske prenesu u Njemačku. Mi ćemo se pobrinuti za to da sve grupe ovde kod nas mirno i bezbjedno mogu da žive.

Ines Pol: Kako namjeravate to konkretno da postignete?

Angela Merkel: Tako što ćemo istražiti svaki slučaj, tako što ćemo reći: ljudi bi trebalo neizostavno da budu ohrabreni da nam to saopšte i da onda protiv određenih uzročnika, ili onih koji to čine, energično postupimo.

Ines Pol: Gospođo Merkel, skoro svi Vaši koalicioni partneri žele pravi zakon o useljavanju. Ne govorim o zakonu o doseljavanju stručnjaka, već o pravom zakonu o doseljavanju. Da li je to za Vas mogući predmet razgovora?

Angela Merkel: Vjerujem da mi sa našim zakonom o doseljavanju stručnjaka upravo činimo to što drugi možda opisuju kao zakon o doseljavanju. Mi kažemo da je doseljavanje stručne radne snage to što je potrebno našoj zemlji. Nama nedostaje stručna radna snaga. Već sada imamo sa takozvanom „Plavom kartom" Evropske unije, naročito za akademske građane od određenog nivoa dohotka veoma dobre mogućnosti doseljavanja. Ipak, želimo da poboljšamo te mogućnosti i za jednostavnije poslove. No, želimo to da povežemo sa postojanjem nekog stvarnog radnog mjesta koje inače ne bi bilo upražnjeno. Smatram da je to ispravno, jer naravno da ne želimo doseljavanje u naše sisteme socijalne zaštite.

Ines Pol: Dakle ipak se o tome ne može razgovarati?

Angela Merkel: O pojedinostima se mora pregovarati. Mi znamo recimo da je Kanda veoma dugo preferirala tzv. sistem bodova, a sada se kreće u pravcu pitanja koja radna mjesta bi trebalo da budu popunjena. Mora se jasno reći da su zakoni o doseljavanju uvijek usmjereni na to da služe interesima zemlje u koju ljudi dolaze. U isto vrijeme, pravo na azil, kao i Ženevska konvencija o izbjeglicama predstavljaju temeljnu humanitarnu obavezu koja nije povezana sa radnim mjestom. Te dvije stvari se moraju jasno razdvojiti. Zato smo tako jasno i nazvali te stvari: doseljavanje stručne radne snage koja se traži u Njemačkoj.

Džafar Abdul Karim: Gospođo savezna kancelarko, u nedjelju su izbori. Prema aktuelnim anketama, Alternativa za Njemačku (AfD) bi mogla da postane treća po snazi stranka u Bundestagu. Zašto to niste mogli da spriječite?

Angela Merkel: Ne bih željela da učestvujem u nagađanjima oko ishoda izbora, to ćete sigurno razumjeti. Prije želim da se založim za to da najveći mogući broj ljudi prihvati ponudu Hrišćansko-demokratske (CDU) i Hrišćansko-socijalne unije (CSU). I to sa oba glasa (i za partiju i za kandidata, prim.ur). Imamo određene konflikte i različita mišljenja npr. o pitanju evra i njegove stabilizacije, ali i o pitanjima izbjegličke politike. Vjerujem da su temeljne odluke – za Evropu, za zajedničku valutu i za naše humanitarne obaveze – dovele, naravno, do sučeljavanja, u svako slučaju do diskusije u društvu. Ali ja smatram te odluke ispravnim i neophodnim. Zato moramo da pokušamo da probleme koji su povezani s tim dobro rješavamo. Da ljudi steknu povjerenje i da se borimo za svaki glas. Ali te principijelne odluke u određenim situacijama moraju da se donesu.

Ines Pol: Gospođo Merkel, DW je internacionalna medijska kuća. Mnogi ljudi nas stalno pitaju: Njemačkoj je dobro, imate dobre škole i dobar zdravstveni sistem, dobre penzije… A uprkos svemu tome, Alternativa za Njemačku, kao desničarsko-populistička partija je tako uspješna. Možete li pokušati to da objasnite našoj međunarodnoj publici?

Angela Merkel: Ne želim to da objašnjavam jer sa Alternativom za Njemačku neću nikada sarađivati. Ali samo da kažem da i u Njemačkoj postoje ljudi koji imaju probleme. To naravno ne opravdava određene političke stavove ili pokušaj izolacije određenih grupa. Ali moramo veoma marljivo da radimo na tome da uspostavimo isti životni standard. Imamo seoska područja u kojima se prekasno uvodi internet. Tamo je takođe manjak ljekara. Kod nas postoje ljudi koji su u životu dugo i vrijedno radili, i uprkos tome imaju malu penziju. Naša zemlja izgleda dobro u međunarodnom poređenju, ali i ovdje mnogi ljudi moraju da računaju i da tri puta obrnu svaki cent ili evro.

Ines Pol: Imam još jedno pitanje o Alternativi za Njemačku. Prema anketama, mnogi glasači demohrišćana su sada pristalice Alternative za Njemačku. Da li imate ideju kako da ponovo pridobijete te ljude?

Angela Merkel: Mi nismo jedini koji su u tom smislu pogođeni. Ali moj odgovor je jasan: rješavati probleme ljudi, brige koje imaju – da imaju posao, uredne škole, ljekare. Zaista se moramo pobrinuti o tim stvarima. S druge strane, treba jasno istaći znak STOP za mržnju i nasilje.

Preporuka redakcije

Audio i video zapisi na tu temu