Ovako to čine Švicarci

Željeznički tunel Gotthard u Švicarskoj doista je projekt koji je potukao sve rekorde: dug je 57 kilometara. Kroz planinski masiv Gotthard u Alpama izbušeno je ukupno 151 kilometar tunela, dvije odvojene cijevi za željezničke pruge te poprečni i sigurnosni tuneli. Tunel je i najniži na svijetu jer leži i do 2.300 metara ispod planine. Gradnja je trajala 17 godina. A posebno je dojmljivo da su rokovi ispoštovani i da troškovi nisu eksplodirali, kako se često događa kod velikih projekata.

"To je dojmljiv uspjeh", kaže za DW Bent Flyvbjerg, voditelj katedre za menadžment velikih projekata na Said Business School Sveučilišta u Oxfordu. "Slični projekti probili su rok i do 23 posto, a ovdje je stvar gotova čak nešto prije roka." Zapravo je otvorenje prvotno bilo planirano za 2017. godinu.

I troškovi su blizu predviđenih. Izgradnja je ukupno stajala 12 milijarda švicarskih franaka (10,9 milijarda eura), što je 20 posto više nego što je prvotno planirano. "Troškovi su porasli ispodprosječno, iako je dužina tunela veća, a i vrijeme gradnje duže nego kod sličnih projekata", kaže Flyvbjerg. Kod sličnih projekata su troškovi ispali veći prosječno za 34 posto, kaže on nakon što je pogledao u svoju datoteku. "A to je samo prosjek. Brojni projekti ispadnu puno skuplji."

Obično se probiju i rokovi i troškovi

Flyvbjerg i njegovi suradnici prikupili su podatke o preko 6.000 velikih projekata, od kojih mnogi imaju milijardske vrijednosti, a gradnja traje više godina. "Ovo je najveća datoteka takve vrste, ona obuhvaća više od 100 zemalja na šest kontinenata", kaže ovaj znanstvenik. Njegovo istraživanje pokazuje da se u 90 posto slučajeva ne ispoštuju rokovi i procjena troškova.

Promašaji su, dakle, uobičajeni, a ne iznimka. Najčešće se već kod planiranja uzimaju previše optimistične pretpostavke, a tu su onda i krivi motivi. Da bi neki projekt imao izgleda za provedbu on mora na papiru dobro izgledati, kaže Flyvbjerg. "Pritom se troškovi prikažu manjim, da izgleda povoljnije. Vrijeme gradnje se kalkulira kraće, da izgleda brže. A korist se precjenjuje da izgleda profitabilnije. Tako se povećavaju šanse."

Često se onda odobravaju projekti koji ne mogu ispuniti zacrtane ciljeve. Flyvbjerg to naziva "survival of the unfittest" (preživljavanje najprilagođenijih).

Kao slijetanje na Mjesec

Ali, čak i dobro planirani projekti mogu ispasti skuplji. Tako je bilo i sa švicarskom izgradnjom tunela. "2007. kad su Švicarci već puno više znali o tehničkim poteškoćama izgradnje pametno su o tomu šutjeli", kaže Jobst Fiedler s privatne škole Hertie School of Governance u Berlinu. "Oni su onda još načinili procjenu rizika i nakon toga povećali granicu ukupnih troškova. I nje su se držali u idućih devet godina."

To je bio razborit menadžment u odnosu prema javnosti koja, naravno, ne želi čuti da se njezin porezni novac rasipa, kaže Fiedler. Željeznički tunel Gotthard dio je većeg projekta s još nekoliko tunela, a ukupni troškovi se procjenjuju na 24 milijarde švicarskih franaka. To je oko 3,6 posto švicarskog jednogodišnjeg BDP-a. Za švicarsku je to veća stavka u proračunu nego što je za SAD bio program Apollo - slijetanja na mjesec.

Hertie School of Governance je u suradnji s OECD-om istraživala kako 36 zemalja planiraju infrastrukturne projekte i kako upravljaju njihovom gradnjom. Švicarska je u svim kategorijama na nekom od prvih mjesta. Ona je za 11 do 15 mjesta ispred Njemačke, kaže Fiedler za DW.

Uspjesi jačaju ugled zemlje

U Njemačkoj stručnjaci kritiziraju, uz birokratske prepreke, prije svega "nedostatak sveobuhvatnog procesa planiranja", "nedostatak nadzora neovisnih tijela" te slabu "koordinaciju između centralnih i regionalnih aktera".

To je osobito vidljivo postalo prilikom gradnje berlinske zračne luke BER. Troškovi su udvostručeni. Trajanje izgradnje utrostručeno. A projekt još uvijek nije gotov. U Švicarskoj se to vjerojatno ne bi dogodilo. "U decentraliziranoj Njemačkoj su Berlinčani mogli nesmetano amaterski pristupiti svemu", kaže Fiedler.

Berlinska zračna luka u međuvremenu je predmet podsmijeha u cijelom svijetu, kaže Flyvbjerg sa Sveučiliša u Oxfordu. Loši primjeri iz Njemačke su još zgrada Filharmonije u Hamburgu, glavni kolodvor u Stuttgartu, sustav naplate cestarine Toll Collect, koji su probili i rokove izgradnje i granicu ukupnih troškova. "Ako se takvi slučajevi ponavljaju to škodi ugledu cijele zemlje", kaže Flyvbjerg.

A to šteti njemačkim tvrtkama koje se natječu za poslove u inozemstvu. S druge strane Željeznički tunel Gotthard ima pozitivan učinak. "Čitav svijet gleda na takav veliki projekt", kaže Flyvbjerg. "Ako se takav projekt uspješno završi onda je to blagoslov za cijelu zemlju."