Medjunarodni reaktor za fuziju Iter u Francuskoj
28. juni 2005Odluka o izgradnji reaktora na jugu Francuske u mjestu Cadarache zavrsila je visemjesecni prijepor s Japanom koji se takodjer natjecao za staniste ovog reaktora za istrazivanje. U projektu sudjeluju Europska Unija, Kina, Rusija, Juzna Koreja, SAD i Japan. Prvi pokusni reaktor u funkciji bi bio 2015. godine.
Odluku o izgradnji reaktora u Francuskoj pozdravio je predsjednik Chirac koji je naglasio kako je Francuska sa svojih 58 atomskih centrala nakon SAD zemlja s najvise nuklearki na svijetu. Iter je projekt kojim se dobiva energija putem stapanja atomske jezgre.
Reaktor ove vrste manje je opasan od ostalih pojasnjava strucnjak za nuklearnu fiziku Bruno Rougier i dodaje: „Iter ima dvije prednosti. Prvo, proizvodi manje nuklearnog otpada koji zraci samo 1000 godina. Druga prednost je jos vaznija: unutrasnjost reaktora ne moze se rastopiti. Dakle, ono sto se dogodilo u Cernobilu vise nije moguce. Zasto? U unutrasnjem dijelu reaktora moraju vladati visoke temperature, a kada one padaju ne dolazi do fuzije. Dakle, moguca je proizvodnja elektricne energije bez opasnosti“, naglasava Rougier.
Korist od ovakve vrste pojekta opisao je i povjerenik Europske komisije Janez Potocnik, koji je zaduzen za znanost i istrazivanja:“Iskustva koja sticemo u ovom procesu vrlo su pozitivna. Vjerujem da sve strane i svi partneri iz dogovora oko izgradnje ovog reaktora izlaze snazniji. Tu prije svega mislim na Japan i Europsku Uniju koji su izgradili vrlo snazno partnerstvo koje se temelji na povjerenju”, konstatira povjerenik Potocnik.U reaktoru bi se simulirala proizvodnja suncane energije. Prilikom atomske fuzije koristila bi se morska voda. Na taj nacin znanstvenici pokusavaju pronaci i razviti neiscrpan izvor povoljne i za okolis pozitivne energije. Fuzija atoma smatra se tehnlogijom buducnosti jer je pri tome nuklearni otpad minimalan, a potrebne izvorne tvari u moru beskonacne. Unatoc dugogodisnjem istrazivanju znanstvenicima do sada nije uspjelo da razviju reaktor koji bi se mogao korisititi u komercijalne svrhe. Sadasnji planovi su da eksperiment traje 30 godina te da se stvore radna mjesta za oko 10.000 osoba.