1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Medijska tužbalica nad haškim optuženikom

Izvještavanjem o hapšenju Ratka Mladića mediji su u Srbiji potpuno podbacili. Izvještavalo se senzacionalistički, a zločini su gurani u stranu, mišljenja su beogradskih analitičara.

default

Propustena prilika za suočavanje s prošlošću.

Kakve i odakle su jagode koje je jeo haški optuženik, optužen za genocid i najteže zločine na području bivše Jugoslavije devedesetih godina, koje knjige je tražio, da li je živio teškim nadničarskim životom posljednjih godina, zašto nije bio „dostojanstveno” obučen kad je uhapšen, te koliko će Srbija da zaradi od EU od njegove predaje teme su kojima se bave mediji u Srbiji otkad je Ratko Mladić uhapšen.

Ratko Mladic Gericht Belgrad

Privođenje Ratka Mladića u Beogradu

Veoma malo prostora je od četvrtka, 26. maja, dato razlozima zbog kojih je bivši general Vojske Republike Srpske, nakon 15 godina uhapšen i izručen Međunarodnom sudu za ratne zločine u Hagu. Mediji u Srbiji uglavnom su se, prema mišljenju sagovornika Deutsche Wellea, bavili trivijalnostima i senzacionalističkim izvještavanjem, dok je izostala suština, priča o zločinima zbog kojih je Mladić isporučen Hagu. Te tako pisac, Filip David smatra da su „mediji još jednom propustili ozbiljnu priliku da kažu narodu šta se događalo, kakvi su zločini počinjeni i koliko je velika krivica generala Mladića koji je imao apsolutnu komandnu odgovornost za ono što je učinjeno”

„Bili smo preplavljeni nizom komentara, izvještaja koji su bili puni nekog sažaljenja za generalovu sudbinu, priča o tome da je posetio kćerkin grob, da su mu dolazili unuci, da se uželio jagoda, da je pustio suzu.... Sve je to išlo ka tome da se ispriča jedna sentimentalna priča, a ne priča o čovjeku koji je optužen za najgore ratne zločine - ne govorim samo o Srebrenici, tu je i opsada Sarajeva i niz drugih zločina. Mislim da mediji sami proizvode, a i ranije su proizvodili, takvu sliku o generalu kao da je on žrtva koju proganjaju i čovjek prema kome niko izvan Srbije nema milosti. Mislim da je to zaista tužno”, istakao je David. Time je, kazao je David, poslana poruka da će suočavanje Srbije sa prošlošću trajati još dugo vremena.

Cirkus iz Haga

Serbien Karadzic vor UN-Tribunal

O Kradžiću se ne govori

Najviše prostora u medijima zauzele su senzacionalističke vesti, tzv. „iz sata u sat”, koje su javnom mnjenju pojašnjavale šta haški optuženik za genocid, deportacije, zločine protiv čovječnosti traži i šta dobija od vlasti u Srbiji. S druge strane, u televizijskim emisijama vodile su se polemike da li je trebalo i na koji način da se ubije, poput razgovora vojnog analitičara Miroslava Lazanskog i Aleksandra Dimitrijevića iz Međunarodnog instituta za bezbjednost u emisiji „Utisak nedelje” emitovanog u nedjelju na TV B92. Mogli su se čuti i detalji da je bio nepristojno obučen kada su ga uhapsili jer se od generala očekuje da bude u generalskoj uniformi, te da mu se „desio zločin u Srebrenici”. Sve te stvari, prema mišljenju Filipa Davida, pokazuju da se u Srbiji ništa neće popraviti još dugo godina.

„Ja sam sve uvjereniji da je stvar izgubljena što se naše generacije tiče, ništa se popraviti bitno ne može u godinama koje su pred nama. Jedino kada se stvori dovoljna distanca, pretpostavljam da će biti istoričara, sociologa i pisaca koji će tome prići kako treba. Mediji su i u proteklom vremenu odigrali dosta lošu ulogu, npr. vrlo je malo pisano i pratilo se ono što se dešava u Hagu tako da ni on nije ispunio ulogu koju je trebalo da ispuni, a to je, da se shvati veličina zločina koji su počinjeni na prostoru bivše SFRJ. Tu prenosi više služe za zabavu naroda. Evo recimo, suđenje Vojislavu Šešelju gleda se kao jedna vrsta šou programa. Karadžiću kao da se ne sudi uopšte, niti ima prenosa niti komentara”, smatra David.

Izvinjenje ludom radovanje

Hapšenje Ratka Mladića desilo se svega nekoliko dana nakon što se Upravni odbor Radio Televizije Srbije (UO RTS) izvinio za govor mržnje devedesetih godina. Deset dana nakon izvinjenja, a dan nakon izručenja Mladića Hagu, u emisiji „Svedok” emitovanoj 1. juna, gost Nenada Lj. Stefanovića, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik rekao je da se u Srebrenici nije desio genocid nego ratni zločin, te da se u Haškom tribunalu gleda selektivna pravda, „koja je prije svega bila namontirana tako da osudi Srbe za zločinački organizovani poduhvat, a druge prosuđuje za individualne krivice”. Bivša novinarka RTS, Isidora Sekulić smatra da je to pokazatelj nemijenjanja uređivačke politike javnog servisa Srbije.

„Izvinjenje je potpuno obesmišljeno, a elektronski mediji su pali na ispitu. Patriotsko novinarstvo je živo, življe nego ikada. Jedno vrijeme je bilo nekog zatišja, međutim ovaj događaj sa Mladićem je pokazao da je to tzv. 'patriotsko novinarstvo', živnulo, radi posao i sve iz izvinjenja UO RTS-a se radi ponovo, možda na sofisticiraniji način”, kaže Isidora Sekulić.

Posljedica ovakvog izvještavanja o Ratku Mladiću i ratnim zločinima za koje je optužen, jeste sporiji put ka suočavanju s prošlošću, koji je za profesora Filološkog fakulteta u Beogradu Ljubišu Rajića, počeo.

No flash - Mladic-Konvoi in Belgrad

Mladićev put u Hag.

Neki nisu dobili priliku da ostare, a neki ni da odrastu

„U ovom trenutku je to suočavanje sa prošlošću daleko od poželjnog. Srbija je počela da se suočava sa sadašnjošću tokom devedesetih. Danas mnogi zaboravljaju kada su održavani mnogi skupovi i mnogi protesti, od Beogradskog kruga do onog crnog flora razvučenog od Terazija do Slavije. Zatim je Srbija nastavila da se suočava sa prošlošću djelimično kroz ono što je pisano i objavljivano, kroz stavove pojedinih javnih djelatnika, kroz suđenja.... Međutim, većinski dio stanovništva, i političke i kulturne elite, odbija i dalje da pogleda kakva je bila prošlost. Taj većinski dio i dalje dominira, ali gubi pozicije, posebno sa svakim novim otkrićem kao što je bio film o likvidaciji Bošnjaka koju su izveli Škorpioni, suđenja braći Bitići, Suva reka i slično..”, naglasio je Rajić. On je dodao da je obračun sa prošlošću počeo u Srbiji ali da će potrajati dosta dugo i da neće zahvatiti sve „jer uvijek ostaje jedan dio stanovništva koji odbija da se suoči sa prošlošću”.

„Sa rijetkim izuzecima, mediji su bili manje više na Mladićevoj strani. Ja mogu samo da ponovim ono što je Biljana Srbljanović napisala - tužbalica nad tim da je on ostario i oronuo u najmanju ruku je ogavna jer zbog njega mnogi, na prvom mjestu Bošnjaci, pa onda i Hrvati ali i nemalobrojni Srbi, ne da nisu stigli da ostare nego nisu stigli ni da odrastu. Mediji su od njega počeli da prave nacionalnog junaka, što on nije, velikog vojnika što nije, naprotiv on je bio jako loš vojnik sve njegove strateške procjene su bile pogrešne. Od njega su počeli da prave zaštitnika srpskog stanovništva što on ni izdaleka nije, on je nanio Srbima ogromnu štetu onim što je dopuštao svojim vojnicima da čine. I osim toga, počeli su da se upliću u potpune besmislice da li će izvršiti samoubistvo, jesti jagode ili ne. Glavni mediji u Srbiji, ako tu računam RTS i druge televizije, nisu ni iz daleka počeli da suočavaju stanovništvo sa onim što se događalo. Mislim da su u ovom slučaju mediji ozbiljno zakazali”, pojašnjava Rajić.

Profesor Ljubiša Rajić, međutim, smatra da ne treba očekivati da proces suočavanja sa prošlošću bude brz i ide preko noći, za njega, kaže, treba minimum 40, 50 godina. A ono što je u Srbiji u tom procesu problematičnije od ponašanja medija, jeste činjenica, da je u školskim udžbenicima period ratova 90-ih, na prostoru bivše SFRJ, potpuno iskrivljeno predstavljen.

Autorka: Žarka Radoja, Beograd

Odg. urednik: Svetozar Savić

Preporuka redakcije