1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
Digitalni svijet

Mašina lažnih vijesti o Las Vegasu

Julia Vergin
8. oktobar 2017

Ubrzo nakon masakra u Las Vegasu na internetu su počele kružiti teorije zavjere, a glasine su se širile. Brže od ozbiljnih izvještaja. Širenje lažnih vijesti uz pomoć algoritama unosan je biznis.

https://p.dw.com/p/2lGxQ
Duden - Riječ "Fake News"
Foto: Picture alliance/dpa/J. Kalaene

Brzo se mogu pobrojati zvanične informacije u vezi sa napadom u Las Vegasu. Ubijeno je najmanje 59 ljudi. Više od 500 je povrijeđeno. Atentator Stephen Paddock se ubio. Nejasno je šta je bio njegov motiv. Toliko o informacijama koje su zvanično potvrđene.

Gotovo istovremeno sa prvim vijestima o smrtonosnim hicima u kockarskoj metropoli na internetu su počele kružiti prve glasine i lažne vijesti. One su imale znatno više pregleda od ozbiljnih izvještaja u medijima koji su se bazirali na činjenicama. Zašto? Ko je odgovoran za te lažne vesti i zašto se one šire toliko brzo?

Jedno istraživanje Londonske škole za ekonomiju (LSE) pokazuje širok spektar lažnih vesti. Prema ocjeni LSE u njih spadaju ne samo svjesno izmišljeni sadržaji, već i jednostrano izvještavanje čiji je cilj da se čitalac usmjeri u određenom pravcu. Istraživači i glasine vide kao dio lažnih vesti.

Šta se tvrdi?

O atentatu u Las Vegasu kruže mnoge glasine i laži. Naročito desničarska scena glasno spekuliše da li je Paddock bio islamista ili možda ljevičarski radikal koji mrzi Trumpa. Online portal silenceisconsent.com tako se otvoreno pita da li je Paddock bio dio antifašističkog pokreta Antifa.

Prema podacima policije, Paddock je sam izvršio napad. Na društvenim mrežama se međutim uporno širi teorija da još najmanje jedna osoba pucala. Kao dokaz za takve tvrdnje grupe kao što je The People´s Voice šire informacije koje sadrže video-snimke korisnika. Vjerodostojnost tog materijala se međutim ne dovodi u pitanje.

Marilou Danley, partnerica napadača
Marilou Danely, partnerica napadača. Na pojedinim stranicama objavljivano je da je atentator Gary Denely, njen bivši muž. Foto: picture-alliance/AP Photo/Las Vegas Metropolitan Police Department

U slučaju Las Vegasa gigantima Silicijumske doline poput Googlea, Facebooka i Twittera se prebacuje da nisu dovoljno spriječili širenje lažnih vesti ili čak da su tome doprinijeli. Korisnici koji su se o masakru informisali putem Googlea satima su upućivani na link portala 4chan gdje se tvrdilo da je atentator Gary Denely, bivši muž Paddockove devojke. 4chan je poznat po širenju lažnih informacija i teorija zavjera nakon masovnih ubistava ili terorističkih napada.

Neki drugi portali, specijalizovani za širenje lažnih vesti, kao što je The Gateway Pundit, pronašli su način kako da se plasiraju na društvenim mrežama. Profesionalnim kreatorima lažnih vesti neprestano je polazilo za rukom da zloupotrebe algoritme Gugla, Fejsbuka i drugih, kako bi u prvi plan izbacili svoje lažne vesti i omogući njihovo širenje. Fejsbuk je pri tom tek ovog leta najavio da planira da razvije algoritam koji uspješno blokira širenje lažnih vesti.

Biznis sa lažima

Sa lažnim vijestima može da se zaradi mnogo novca. Istraživanje kompanije za proizvodnju softvera Trend Micro obuhvatilo je mnogobrojne stranice na darknetu, nekoj vrsti internet-podzemlja gdje je gotovo nemoguće otkriti identitet korisnika. Tu se kao jedna od usluga nudi i širenje lažnih vesti. Tako recimo jedna kampanja koja ima za cilj da izazove javne proteste košta oko 200.000 dolara. Novinara je moguće diskreditovati za 55.000 dolara. Paket obuhvata uobičajene lažne profile i grupe na socijalnim mrežama koji šire lažne vesti.

Jedan drugi izvor zarade je neka vrsta online-reklame, pokazuje istraživanje Londonske škole ekonomije. Pri tom se šire vizuelno odgovarajući sadržaji koji garantuju veliki broj klikova. Istinitost sadržaja je manje bitna. Te programirane reklame automatski se šire uz pomoć algoritama. I to je jedan od razloga zašto su se lažne vesti o napadu u Las Vegasu širile znatno brže od recimo izveštaja New York Timesa.

Zašto lažne vesti funkcionišu?

Psihologinja Catarina Katzer u intervjuu za njemački javni servis ARD objašnjava da se ljudi zbog velike količine informacija na portalima i društvenim mrežama veoma površno ophode prema informacijama. „Poznato je da se na internetu pročita tek deset do petnaest odsto cjelokupnog sadržaja. Sve ostalo se zanemaruje." To i nezainteresovanost da se sadržaji provjere su razlozi zašto su ljudi toliko podložni prihvatanju lažnih vesti.

„Kada na internetu nešto pronađemo, uvijek tražimo poznate kognitivne strukture i dozvoljavamo da nas one usmjere", kaže Katzerova. Taj selektivan pristup vodi ka tome da se vjeruje lažima. Jednostavno zato jer to potvrđuje sopstveno viđenje stvari.