1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Izbori u Njemačkoj

Marion Thoma, vozačica autobusa iz Augsburga

"Svaki dan je priča za sebe." Ova rečenica zvuči skoro filozofski. Pogotovo kada je kaže Marion Thoma, koja svaki dan sjedi za volanom autobusa u Augsburgu. Opuštanje nakon posla ona traži u svakodnevnom džogiranju.

Svaka vožnja je doživljaj za sebe

Svaka vožnja je doživljaj za sebe

Marion ne može zamisliti da se bavi drugim poslom

Marion ne može zamisliti da se bavi drugim poslom

Ova 35-ogodišnja vozačica autobusa još smatra da je uzbudljvo dan za danom istim vozilom prolaziti istu liniju, koja ide oko centra grada Augsburga. Jedna vožnja traje oko tri sata. Pauze nema. Zbog toga je ova linija posebno mrska Marioninim kolegama pušačima.

Ona poznaje svaki metar ulica kojima prolazi. Uprkos tome, vožnja 18 metara dugog vozila kroz gusti jutarnji saobraćaj zahtijeva punu koncentraciju. Bez obzira na hektiku, polazi joj za rukom da uvijek bude pristojna i ljubazna.

Zglobnim autobusom kroz iglene uši

Marion Thoma ne može zamisliti da radi neki drugi posao. Pri tome je za volan autobusa došla sasvim slučajno. Pročitala je oglas u novinama, prijavila se i bila primljena. "Dvije godine sam vozila tramvaj. Potom sam položila vozački ispit za autobus i sada mogu da upravljam i jednim i drugim", kaže ona.

Svaki dan putuje 30 kilometara do posla

Svaki dan putuje 30 kilometara do posla

Ranije je radila u Minhenu kao vozačica za njemačku poštu. Ali nije bila sretna zbog anonimnosti i stresa koji je neminovnost u velikom gradu. Sada radi u Augsburgu, koji je sa svojih 250.000 stanovnika mnogo pregledniji. Stan je pronašla u jednom još manjem i mirnijem mjestu - u Bobingenu, oko 30 kilometara udaljenom od grada. To je ustvari mjesto gdje se i rodila. Marion Thoma cijeni mir koji ima zbog života u malom mjestu, život u prirodi i čist zrak.

I muž je za volanom

Nađe se vremena i za neku pauzu

Nađe se vremena i za neku pauzu

Marion je udata. Njen muž takođe vozi autobus. Djece nemaju. Ona je vrlo skeptična kada se povede riječ o usklađivanju obaveza na poslu i u porodici: "Mislim da je danas vrlo teško odlučiti. Rado idem na posao i vjerujem kako djeca i moje zanimanje ne idu jedno s drugim."

U svom poslu voli što je bliska s ljudima. Svaki dan susreće ljubazne putnike. Ipak, ima i onih koji prave probleme. A sve češće vidi mlade koji u autobus ulaze s flašom u ruci, sjedaju na zadnje sjedište i dva sata se besciljno voze ispijajući alkohol. Kada ih posmatra preko kamere koja je ugrađena na strop vozila, prožme je neugodan osjećaj.

Nikada dva puta u isto mjesto na odmor

Kada nije na poslu nerado sjeda za volan. Auto koristi samo kad mora, uglavnom kad ide i vraća se s posla. Kad god ne može obaviti posao pješice, koristi biciklo. "Ionako sjedim cijeli dan za volanom", kaže ona i dodaje kako rado džogira, po mogućnosti svaki dan.

Auto i autobus koristi samo kad mora

Auto i autobus koristi samo kad mora

Kad Marion Thoma putuje na godišnji odmor, onda to radi kako bi vidjela nešto novo. Zato nikada ne ide dva puta na isto mjesto. Potrebna joj je promjena. Zbog toga i voli svoj posao. Jer, nema veze ako istom linijom prolazi i šest puta dnevno, "svaki put je riječ o novoj vožnji".

Autor: Georgios Pappas/Azer Slanjankić

Odg. urednica: Marina Martinović

Linkovi