1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Manenda ili žužina?

Sunce, Jadran i Jutarnji list - kombinacija, koja je jednog bh. nastavnika književnosti ponukala da u hrvatskoj štampi zamijeti gdje i kada treba čitati Thomasa Manna te u kojim gradovima treba čitati Žuži Jelinek.

Literarni savjeti dnevnog lista za vrijeme jutarnje kavice na Jadranu

Literarni savjeti dnevnog lista za vrijeme jutarnje kavice na Jadranu

U subotu, 11. jula 2009. godine, za kafanskim stolićem, uz jutarnju kavicu s pogledom na Jadran, dogodio se povijesni susret nastavnika književnosti iz Bosne i naslova u Jutarnjem listu: Neće vam valjda loša literatura pokvariti ljeto.

Na cijele i pune tri stranice Lista autorski par ("Pripremili: Željko Ivanjek i Milana Vuković Runjić") savjetuje čitaoca šta gdje treba čitati, ističući da " svako misto svoju knjigu ima" i da " Ne čita se isto na otoku i u gradu. Žuži nije za Dubrovnik, Mann nije za Opatiju."

Jutarnji list nema ni mali tiraž ni mali uticaj, i činjenica da posvećuje čak tri stranice književnosti (toliko prostora bosanski Avaz ne posveti knjigama ni za cijeli mjesec!), u nastavniku iz provincije Bosne Sjebjene pobuđuje pažnju i zavist.

Otkud Mann u veselom podnaslovu?

Istina, nije mu lako shvatiti smisao izjave da se ne čita isto na otoku i u gradu, i da Žuži nije za Dubrovnik, a Mann za Opatiju.

Thomas Mann

Otkud Thomas Mann u ovoj cijeloj priči?

Zbunjenost se ne smanjuje kad zatraži i dobije odgovor na pitanje ko je Žuži. Žuži je, kao što će se i u samom tekstu kasnije reći, gospođa koja "možda nije diplomirani seksolog, ali njezino bogato životno iskustvo izvrsna je podloga za govor o ljubavi. " Gospođa se, drugim riječima, seksom nije bavila akademski nego privatno, to je jasno; jasno je da čovjek ne mora diplomirati, da bi se bavio pisanjem; jasno je da čovjek može biti književni kritičar i na osnovu bogatog čitalačkog iskustva; jasno je da sa studijem književnosti nešto ozbiljno nije u redu, čim ozbiljan list poput Jutarnjeg stoji iza ovakvih izjava.

Ono što nije jasno, i što zbunjuje nastavnika književnosti, diplomiranog (!) jeste: otkud Mann u veselom podnaslovu? Jer, kad jedno iz kritičarskog para napiše : " Kako je Dubrovnik stoljećima bio trn u oku Mletačke republike, preporučujem i čitanje 'Smrti u Veneciji' Thomasa Manna..." o Mannovim prerogativima ne doznajemo ništa. Kakvo je on bogato iskustvo imao? Otkud njemu uopšte prilika da se nađe u društvu gospođe Jelinek? Zašto Jutarnji tako bezočno navija za Manna, pa nateže razloge da ga se čita? A nateže; jer, logikom koju demonstrira, Manna bi se moglo čitati i u bilo kojem zahodu, pošto se u slengu za WC (vece) kaže - venecija. Svakako i u Zemunu, jer se jedan od restorana na dunavskom keju zove Venecija. A kako je

Split, Dioklecijanova palača

U Splitu se literarna krema sastaje u konobi Hvaranin

gradonačelnik Zemuna bio Šešelj, Mann bi se mogao čitati i u Hagu. Ali Hag ne treba pominjati, neće nam valjda loša istorija pokvariti ljeto.

Sad je na potezu Kerum da dijeli letke

Zato kritičarski par u vezi sa Splitom ne spominje Viktora Ivančića. Jer:

" I što se literature tiče, Split je grad spomenik. Tu se lokalne pisce ne treba samo čitati nego i sretati, a turistima bi se trebali davati napuci gdje se nalazi znamenita konoba Hvaranin u kojoj se jednom tjedno splitska literarna krema sastaje i jede manistru s vangolama i nezaboravnu tortu koju priprema supruga gospodina Hvaranina."

Sad je na potezu Kerum; da odštampa letke, nalik onima za pizze i noćne barove, i dijeli ih putnicima koji silaze s trajekata ili izlaze iz autobusa, s napucima gdje se nalazi konoba u kojoj krema jede manistru, koju poslužuje sin gospodina Hvaranina i supruge gospodina Hvaranina. (Imena poznata redakciji?) A kremu bi trebalo autorskim ugovorima obavezati da jede svaki dan, a ne jednom tjedno, dok traje turistička sezona.

Svakako je za ljeto u kojem ne želimo da nam loša literatura pokvari ljeto bolje viriti kroz prozor i gledati pisce kako srču čorbu, nego povezati Split s Feralom. Split ima konobu u kojoj se pisci sastaju. Piscima je mjesto u konobi a ne u redakciji.

I Goli otok ima konobu, ali se tamo pisci ne sastaju. Zato se, pri sastavljanju menu-ja za Rab, Jutarnjem otme uzdah: (" Na ovaj otok treba ponijeti knjigu Franka Westermana "Inžinjeri duše" (2008). I to zbog eventualnog obilaska ne tako dalekog Golog otoka. Što bismo dali za jednog hrvatskog Westermana koji bi opisao tu povijesnu pojavu? Puno.")

Savjeti što od silne literarne ponude treba pročitati da nam knjiga ne pokvari ljeto

Savjeti što od silne literarne ponude treba pročitati da nam knjiga ne pokvari ljeto

Međutim, iza tog uzdaha, iza činjenice da se priziva Westerman i prešutkuje Ivančić, da se pored Lore gleda u konobu, a pored Raba u Goli otok, naslućuje li se možda razlog da jedan ovako nemušt i nepotreban tekst zauzme cijele tri stranice Jutarnjeg? Dati prostor brbljanju znači uskratiti ga raspravljanju, znači osvojiti ga za lako i nesmetano prekrajanje starih i nametanje novih vrijednosti.

Ne smije nam loša literatura pokvariti ljeto, a ni život

Nakon ovakve razigrane i opuštene, češće glupe nego duhovite afirmacije dobre literature (one koja neće pokvariti ljeto!) svaki drugi način, ozbiljan, argumentovan, logičan, dosljedan, moralan, etičan, izgledaće napuhan i dosadan, a svaki kritičar koji ga izabere kao - partibrejker.

Uistinu, ne radi se na ove tri strane o tome da nam loša literatura ne pokvari ljeto, nego da nam literatura uopšte ne pokvari život.

" Jer, budimo realni, tko da čita na plus 40, pogotovo u Makarskoj u kojoj je tako živo. Usred noći možete igrati stolni nogomet i skakati po napetom platnu, možete obilaziti diskoteke do krajnje živčane i tjelesne iscrpljenosti, možete cijele dane biti na plaži ili na brodu: a gdje su tu knjige?"

U nastavcima:

Dubrovnik

Tu možete kupiti knjigu dr. Zdenke Janeković Romer "Maruša ili suđenje ljubavi", djelo u nas gotovo nepostojećeg žanra koji bi se mogao nazvati - popularnom poviješću. "Maruša" se čita kao napeti roman, a pritom podučava onome o čemu jako malo znamo: naime, kako je to bilo imati muža - ili dva - u vrijeme kada dubrovačke zidine nisu služile samo tome da bi po njima šetali turisti.

(...) Kako je Dubrovnik stoljećima bio trn u oku Mletačke republike, preporučujem i čitanje "Smrti u veneciji" Thomasa Manna...

Makarska

Premda ljeti svi imamo velike planove da ćemo pročitati "zaostatke" od prethodne godine te se nakrcamo knjigama koje nam samo otežavaju kofer, jer, budimo realni, tko da čita na plus 40, pogotovo u Makarskoj u kojoj je tako živo. Usred noći možete igrati stolni nogomet i skakati po napetom platnu, možete obilaziti diskoteke do krajnje živčane i tjelesne iscrpljenosti, možete cijele dane biti na plaži ili na brodu: a gdje su tu knjige? U Makarskoj se dajte guštu, čitajte stripove koje ste voljeli u mladosti, a možete ih kupiti na štandovima po ulicama, u mojem slučaju to su Alan Ford, Corto i Bluberry, a u vašem su to možda drugi junaci. Naravno, u Makarskoj je muzej školjaka te, zatreba li vam nešto finije od stripa, pročtajte "Školjku" Paula Valerija, pjesničko-filozofsku studiju o tom nama slabo poznatom, i mekom i tvrdom biću.

Split

I što se literature tiče, Split je grad spomenik. Tu se lokalne pisce ne treba samo čitati nego i sretati, a turistima bi se trebali davati napuci gdje se nalazi znamenita konoba Hvaranin u kojoj se jednom tjedno splitska literarna krema sastaje i jede manistru s vangolama i nezaboravnu tortu koju priprema supruga gospodina Hvaranina.

Brač

Na Braču je, navodno, problem paliti noćnu lampicu i čitati jer vlasnik će vam pansiona to posebno naplatiti... Na stranu šale o Braču, ovdje ćete jesti, spavati i čitati bolje nego igdje, stoga su otočka preporuka "Hadrijanovi memoari" Marguerite Jurcenar jedan od važnijih europskih romana kojem se čovjek može vraćati cijeli život, a odiše melankolijom baš poput otočkog krajolika.

Hvar

Šesnaeststoljetno "Ribanje i ribarsko prigovaranje" Petra Hektorovića možda je idealan lijek protiv nesanice ako vas miris lavande ne umiruje. Spominjem tu knjigu jer ona je prvo domaće djelo o izletu brodicom oko otoka, ono što svatko normalan tijekom svog ljetovanja poduzme barem jednom. I sve je sito kao kod Hektorovića kao i u današnjih izletnika, ljudi se odmaraju, djevojke pjevaju, osim što se ne pojavljuju kreme sa zaštitnim faktorom.

(...) Ako vam se zadana literatura čini presloženom, uvijek možete krenuti na nečiji tavan u potragu za ljubićima iz edicije Život.

Vis

Kako je "viškom Voltaireu" bilo veselo suprotstavljati "imotskog Baudelairea", naime Tina Ujevića, zašto ne biste sa sobom na Vis ponijeli i poneku rukovet Tinovih pjesama, u kojima se nalaze i znameniti stihovi "Umrijet ću noćas od ljepote". Iz Vrgorca je i Drago Glamuzina, romanopisac i pjesnik, koji poezijom najavljuje radnju romana, a romanom objašnjava o čemu su se radile pjesme.

Trogir

Naime, Trogir je poput mediteranskog zlatnog lanca o koga je obješen medaljon Čiova, ali lanca, opet, koji unutar sebe sadržava još jedan medaljon - samo središte grada Trogira. (...) Ono najmanje što se može učiniti iz ljubavi prema ljepotama kave u Trogiru jeste ponijeti bilo koju knjigu Ive Babića.

Zadar

U svojoj knjizi ovaj talijanski redovnik opisuje pristajanje u Zadru i hodnju zadarskim Forumom čiji su kameni stupovi slomljeni jednako kao i oni u Kartagi, i u Grčkoj. (...) To je san svakog 50-godišnjaka, živjeti u stanu s tri djevojčice u naponu snage, i to zato što nemaju gdje stanovati.

Rab

Na ovaj otok treba ponijeti knjigu Franka Westermana "Inžinjeri duše" (2008). I to zbog eventualnog obilaska ne tako dalekog Golog otoka. Što bismo dali za jednog hrvatskog Westermana koji bi opisao tu povijesnu pojavu? Puno.

Krk

Poput poezije, i bajkama bi se čovjek trebao vraćati cijeli život. Ne zbog onih papazjanija o "unutrašnjem djetetu u svakome od nas", nego zato što su bajke i priče na poseban način stimulativne, transcendiraju nas u nešto bolje, u nešto ljepše od onoga u čemu se nalazimo, a pritom nas uče kako da iz vlastitih problema vidimo - bajkoviti izlaz. Kako Krk po mnogočemu podsjeća na raskošan i plodan Bujan o kojem piše Ivana Brlić Mažuranić, kako je to otok po kojem buja i sredozemna i kontinentalna flora, borovi i šafrani, smokve i hrastovi te se cijeli otok čini kao da će tog trena otplutati u bajku, čitanje "Ribara Palunka i njegove žene" svakako je dobar izbor za taj kraj. (...) Kako je s Krka rodom i kardinal Josip Bozanić, (u horoskopskom znaku Riba), malo nabožne literature neće vam škoditi: "Ispovijesti" svetog Augustinakrasan su komadić ispovijedne proze sjevernoafričkog zavodnika koji se premetnuo u sveca i prvi u povijesti književnosti opisao beskrajnu ljubav sina prema majci.

Opatija

Žuži Jelinek, za razliku od Sissi, piše i objavljuje svoje knjige, pa bi tako u Opatiji bila preporuka dobro proučiti "Od seksa do vječnosti", gdje Žuži progovara o vječnim temama. Gospođa možda nije diplomirani seksolog, ali njezino bogato životno iskustvo izvrsna je podloga za govor o ljubavi. (...) Agatha Christie. Nepravedno svrstana u "trivijalnu literaturu", ta vrsna i plodna spisateljica gotovo je u svakom svom romanu poštuje sva Aristotelova pravila umjetničkog stvaranja te vas uvijek dovodi do katarze.

Pula

Za svoja četiri mjeseca, koliko je James Joyce živio u puli, ne zna se točno što je osjećao gledajući vijugavu uličicu i Slavoluk Sergijevaca i je li se često motao oko Augustova hrama, u kojem sam jednom poželjela želju i ona mi se ispunila. Njegov "Portret umjetnika u mladosti" oblačan je i vjetrovit komad literature koji podsjeća baš na Pulu iako je, ustvari, jako daleko od nje.

Rovinj

I ne samo zato što u nekoj Montaleovoj pjesmi kojoj se ne mogu sjetiti imena spominje taj istarski gradić nego zato što samim svojim izgledom Rovinj podsjeća na pjesmu, nekako je zaokružen i skladan. Kako se u posljednje vrijeme pisalo da je poezija opet "in" te da čak i prva dama Michelle Obama uživa u poeziji, možda je vrijeme da se iz svakidašnje proze života prebacite u nesvakidašnju poeziju. Montale je elegantan i rafiniran pjesnik, pogotovo svojim kraćim pjesmama izaziva veliku ugodu čitanja.

Autor: Nenad Veličković

Odg. uredništvo: Marina Martinović