1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Makronovo neprijatno iznenađenje

Ivan Krastev
21. april 2018

Poruka Makronovog govora u Strazburu ima eksplozivnu snagu koja može da zaoštri krizu na Zapadnom Balkanu, smatra Ivan Krastev. A to slabi i pozicije EU u regionu.

https://p.dw.com/p/2wP1Z
Foto: Reuters/V. Kessler

Govor Emanuela Makrona u Evropskom parlamentu je bio hitac kojim je označen start predizborne kampanje za izbore za Evropski parlament 2019. I pošto smo čuli lijepi govor, još uvijek ne znamo da li će francuski predsjednik pokušati da u Evropi učini ono što je pokušao u Francuskoj prije samo godinu dana. Da uništi postojeće političke stranke i da stvori novu proevropsku platformu čije je jezgro odbacivanje statusa kvo. Da li će rizikovati da do te mjere izazove stranke konzervativnog centra – koje su na vlasti u velikom dijelu Evrope – da će doći do zle krvi između njega i kancelarke Angele Merkel? I kako će se postaviti prema sve većoj zategnutosti između Istoka i Zapada u Evropi? Kako će u evropski projekat unijeti novu demokratsku energiju – posebno u društvima koje njegove govore čitaju samo kao prevode?

Već stoljećima, u Francuskoj postoji jaka povezanost politike i poezije – i Emanuel Makron je vjeran toj mješavini. Dokazao je da ima i talenta za dramatizaciju kada je govorio o evropskom novom „građanskom ratu" i opasnostima nacionalizma i rekao da ne želi da pripada „generaciji mjesečara". Postao je neugodan za svoje političke protivnike na desnoj strani političkog spektra u Evropi jer se pozicionirao kao zaštitnik evropskih vrijednosti – ne samo spram autoritarnih vladalaca van Evrope (Rusija, Kina, Turska), već i protiv „iliberalnih" kod kuće (Mađarska, Poljska). Stekao je poene i političkim pragmatizmom kada se udaljio od klasičnog federalističkog diskursa koji zagovara većina francuskih progresivaca i nije argumentovao samo u korist „Sjedinjenih Evropskih Država" već i za zajednički evropski digitalni porez koji bi ojačao Brisel.

Oprezni vizionar

Ivan Krastev
Ivan Krastev Foto: BGNES

Francuski predsjednik se opredijelio za ulogu opreznog vizionara. On je političke opcije za koje se zalaže nagovijestio umjesto da ih jasno izgovori. Njegov govor je bio retorički snažan, ali su posebno upadljive bile stvari o kojima Makron nije govorio. Francuski predsjednik je bio sumnjiv tih kada se radi o reformi evrozone koja je bila glavna tema njegovog govora na Sorboni prošle godine. Njegovo ćutanje je jasan signal za teškoće u njemačko-francuskim pregovorima o evropskoj monetarnoj uniji. On takođe nije govorio ni o stavu Evrope o slobodnoj trgovini i bio je politički neprecizan kada je govorio o migraciji ili temi odnosa Evrope i SAD.

General Šarl Degol je jednom primijetio: „Pravi vođa uvijek ima nekog aduta u rukavu, iznenađenje koje drugi ne mogu da shvate, i koje može da dovede javnost u stanje oduševljenja". Iznenađenje koje je Makron izvadio iz rukava bila je njegova poruka o budućnosti širenja EU. „Neću da se Balkan okrene Turskoj ili Rusiji", rekao je francuski predsjednik u Strazburu. No, dodao je i da neće Evropu koja već i sa 28 (uskoro 27) članova loše funkcioniše i koja bi ipak odlučila: „Možemo u trku da povećamo broj članova na 30 ili 32 – sa istim pravilima"

Makron se ravna prema biračima iz Zapadne Evrope

Ima nečeg u tome. Većina Evropljana bi mu dala za pravo kad kaže da nema smisla da se govori o proširenju ako još nema odluke o tome šta bi Unija uopšte trebalo da bude. Trenutno definitivno nema oduševljenja za proširenje – bez obzira da li se govori o Balkanu, Turskoj ili Ukrajini. Upitani za želje o budućoj veličini EU, mnogi evropski birači bi radi bili za njeno smanjenje – a ne za proširenje.

No, konkretno djejstvo Makronove poruke je pollitička katastrofa. Primjedba Žan-Klod Junkera da je jedina alternativa za integraciju Balkana u EU rat u regionu, paradni je primjer za banalnost kao spas u posljednji čas. Jer, Makronova poruka nosi u sebi iskru koja bi mogla da dodatno pogorša stanje u regionu. Bugarska, koja trenutno pedsjedava Evropskom unijom, ima sve razloge da optuži Makrona da će pažljivo pripreman samit o Zapadnom Balkanu koji se održava u maju djelovati - kao vic. Evropska komisija ima razloga da Makronovu primjedbu shvati kao zabadanje noža u leđa. Proevropski reformisti u balkanskom regionu imaju sve razloge da optuže Makrona da im potkopava pozicije.

„Konstruktivna višeznačnost" je dugo bila strategija koju je Brisel preferirao u ophođenju sa Balkanom. Kada se radi o članstvu država Zapadnog Balkana u EU, političari EU rado kažu da je jedino pitanje: „kada?" – U stvarnosti niko – ni u Briselu ni u Beogradu – ne vjeruje da će 2025. neka od tih zemalja biti članica EU. No, dok se igra EU dosad zvala „vrata su otvorena", Makron je riješio da ih zatvori – bar na trenutak. Ne možemo ga zbog toga optuživati. Ali ono što mu možemo zamjeriti jeste da „zamrzavanje" proširenja bez alternativne strategije može doprinijeti produbljivanju krize na Balkanu i slabljenju pozicije EU u regionu. Bilo je jasno i da, kada Makron, obraćajući se biračima, govori o „Evropljanima", misli prije svega na birače iz Zapadne Evrope.

Ivan Krastev je direktor Centra za liberalne strategije u Sofiji i jedan od osnivača trusta mozgova Evropski savjet za spoljne odnose. Od 2015. redovno piše za evropsko izdanje Njujork tajmsa. Objavio je knjigu „Poslije Evrope" (izdavač Zurkamp 2017).

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android