1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Makrona čeka varljivo ljeto

19. juni 2017

Pokret i partneri francuskog predsjednika Emanuela Makron mogu nakon nedjeljnih izbora računati sa oko 360 od 577 mjesta u parlamentu. Apsolutna većina će morati brzo da se pretoči u opipljiv uspjeh, piše Barbara Vezel.

https://p.dw.com/p/2euD2
Frankreich Parlamentswahlen Emmanuel Macron
Foto: Getty Images/AFP/P. Huguen

On je postao simbol pravog političkog srećkovića – uz, razumije se, jak instinkt, brze vijuge i sposobne savjetnike. Još nikada neki francuski predsjednik nije počeo ovako bombastično. Izbor kabineta u kojem su se našli političari raznih boja, prvi nastupi na međunarodnoj pozornici i, naposljetku, ogroman uspjeh na izborima za nacionalni parlament koji mu je pao u ruke kao zreo grozd jer je bio u pravo vrijeme na pravom mjestu. Moglo bi se pomisliti da je Emanuel Makron čudotvorac.

Ipak, ankete su predviđale još ubjedljiviju pobjedu – više od 400 poslaničkih mandata što bi značilo dvotrećinsku većinu i potop svekolike konkurencije. To se nije desilo. Makron je osvojio komotnu apsolutnu većinu koja će mu olakšati godine u Jelisejskoj palati. Doduše, broj centrista koji će sjedeti u parlamentu toliki je da će među njima tu i tamo biti žestokih zađevica. Jasno je da Makron od Francuza nije dobio blanko podršku da radi šta hoće – i to je neka poruka.

Druga se možda krije u podatku da je manje od polovine birača uopšte otišlo da glasa što zvuči alarmantno. Istina, sunce je u nedjelju baš upeklo i zov vikenda na plaži je za mnoge bio neodoljiv. Uz to su Francuzi zaista zasićeni politikom – ovo je bio četvrti put da ih zovu na birališta u dva mjeseca. Nije čudo da nakon uzbudljivih predsjedničkih izbora sada interesovanje pada. Osim toga su ankete ukazivale na trijumfalni pohod makronista što je obeshrabrilo mnoge glasače drugih partija.

Barbara Wesel Kommentarbild App *PROVISORISCH*
Barbara Wesel

U francuskoj politici još niko nije imao ovako blistav početak no time je potencijal za haos veći. U Makronovom još neukroćenom poslaničkom krdu mnogo je političkih novajlija i preletača, previše onih koji bi možda mogli da zagorčaju život predsjedniku kojem uglavnom duguju i svoj mandat. On će morati da ih poduči poslaničkoj disciplini. Osim toga pokret Republika maršira mora da postane stranka. To će teško proći bez svađe i u tom bi previranju nekoliko poslanika moglo razočarano da okrene leđa Makronu.

Poslije još jednog nedjeljnog slavlja, Makrona od ponedjeljka čeka politička svakodnevica. Mladi predsjednik više nema zašto da ubjeđuje Francuze u svoje lične kvalitete, ali mora da ih ubijedi u svoje planove i reforme. A to sa tvrdoglavim Francuzima obično ide teško. Svaka vlast poslednjih decenija prije ili kasnije pala je na tome: ili je kapitulirala pred uličnim izgredima i generalnim štrajkovima, ili je svoje reformske ideje razvodnila do neprepoznatljivosti kao što je to učinio zlosrećni Fransoa Oland.

Emanuel Makron ne može sebi da dozvoli defanzivu. Njegov ugled i uspjeh zavise od toga hoće li mu poći za rukom da modernizuje zemlju i razmrda privredu. A to zavisi od toga hoće li svoje zemljake ubijediti da ne idu na barikade kada im oduzme dio socijalnih prava. Predsjednik će morati da traži balans između grijjanja na državnom ognjištu, koje guši inicijativu i konkurentnost, i hladnog slobodnog tržišta, koje u Francuskoj nikada nije podržavala većina građana.

U suštini se radi o socijalno-liberalnim reformama koje kao đavolju rabotu proklinju jednako tvrdi ljevičari, preživjeli socijalisti i ekstremni desničari iz Nacionalnog fronta. Kao barjaktari će u toj borbi opet nastupiti tvrdolinijaši među sindikalcima. Za predsjednika će to, već na ljeto, biti prvi veliki ogled i pokazatelj da li može da presiječe Gordijev čvor.

Nakon izbornih pobjeda predsjednik ima povjerenje na veresiju. Ali strpljenje je kvarljiva roba, trebaće mu brzi uspjesi prije svega na tržištu rada. Možda će pomoći dobro raspoloženje koje je zavladalo francuskom privredom nakon dugogodišnje depresije i to što Francuzi svih starosnih dobi izgleda odjednom vraćaju nadu da od njih i njihove zemlje može biti nešto.

Emanuel Makron mora da ukroti to dobro raspoloženje i usmjeri ga na konkretne stvari, mora od nade stvoriti šanse, i već najesen izaći s prvim rezultatima. Inače bi oduševljenje birača moglo da se izmetne u novi talas zasićenosti politikom ili radikalizaciju. Predsjednik, njegov kabinet i poslanici moraju da opravdaju ime svog pokreta Marš! (ili Naprijed!) i da počnu marš hitrim korakom.