1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Lukići krivi za zločine

Haški tribunal je u ponedjeljak (20.07.) osudio Milana Lukića na doživotnu robiju, a Sredoja Lukića na 30 godina zatvora zbog zločina počinjenih u Višegradu 1992-94. godine.

default

Milan i Sredoje Lukić slušaju presudu

Sudsko vijeće predsjedavajućeg Patrika Robinsona (Patrick) proglasilo je Milana Lukića (42) krivim po svim tačkama optužnice, za spaljivanje najmanje 119 bošnjačkih civila, većinom žena, djece i staraca, u dvije kuće u Višegradu u junu 1992. godine, i za ubistva 12 muškaraca na obali Drine, jedne žene u Višegradu i mučenje pritvorenika u logoru Uzamnica.

Frau mit Bild von Milan Lukic während Protest in Sarajevo

Jedna žemna iz Višegrada pokazuju sliku Milana Lukića iz 1992 godine

Sredoje Lukić (48) proglašen je krivim za pomaganje i podržavanje spaljivanja najmanje 59 civila u višegradskoj Pionirskoj ulici, 14. juna 1992. godine i ubistava na obali Drine, kao i mučenja u Uzamnici. Sudsko vijeće je utvrdilo da nije dokazano da je Sredoje Lukić bio prisutan, ni učestvovao u spaljivanju 60 osoba u višegradskom naselju Bikavac 26. juna 1992. godine.

Spaljivanje živih bošnjačkih civila, u čemu je Milan Lukić igrao ključnu ulogu, sudija Robinson je nazvao "najgorim djelom protiv čovječnosti" na kraju 20 vijeka.

Višegradski monstrumi

Lukiće je optužnica teretila da su, između ostalog, 14. juna u kuću Adema Omerovića u Pionirskoj ulici zatočili 70 žena, djece i starijih muškaraca nakon čega su među njih ubacili zapaljivu napravu. Sve koji su pokušali pobjeći iz kuće u plamenu dočekivali su na izlazu i iz automatskog oružja pucali u njih. Među zatočenima u Pionirskoj ulici bio je i veliki broj djece, a među njima dvogodišnja Enesa Kurspahić te dijete s prezimenom Kurspahić staro tek dva dana koje u momentu kad je ubijeno nije još ni imalo ime.

Frauen aus Visegrad

Preživjele žrtve zločina u Višegradu nadale su se visokoj kazni

U kući u Pionirskoj ulici ubijeno je najviše članova porodice Kurspahić, a među njima i desetogodišnja Halida, trogodišnji Ismet, četverogodišnja Lejla, trogodišnja Mirela, dvogodišnja Šeila, devetogodišnja Seniha i osmogodišnji Vahid Kurspahić. Ubijene su i 14-godišnja Sabiha i 17-godišnja Ifeta Kurspahić. U toj kući ubijeni su i 12-godišnji Faruk te 13-godišnji Enver Sehić.

Prije nego su ih zatvorili u kuću i spalili, Lukići i Milan Sušnjar zvani Laco, kako stoji u optužnici, pretresli su zatočene do gole kože i oduzeli im sve dragocjenosti. Na sličan način 27. juna iste godine u kući Mehe Aljića u naselju Bikavac Milan i Sredoje Lukić skupa sa saučesnicima zatočili su drugu grupu od također 70 žena i djece, među njih ubacili nekoliko bombi, zapalili kuću i pucali na sve koji su pokušali pobjeći.

Na spisku B dodanom uz optužnicu nalazi se samo 18 identificiranih iz ovog stravičnog zločina, među kojima jednogodišnji sin Šuhre Aljić koja je također spaljena, petogodišnja Elma i jednoipogodišnji Ensar Tufekčić. Među identificiranim žrtvama je i devetogodišnji Selmir Turjačanin i osmogodišnja Mirzeta Vilić.

U optužnici su se Lukići teretili i za ubistvo Hajre Korić u koju je Milan Lukić više puta pucao nakon što ju je ispitivao u naselju Potok, te za ubistvo pet muškaraca koje su postrojili uz obalu Drine i pucali im u leđa, iako su ih ovi, stoji u optužnici, preklinjali da ih poštede. Milan Lukić je uhapšen u avgustu 2005. u Argentini, a Sredoje Lukić se Tribunalu dobrovoljno predao 14. septembra iste godine. U prvom pojavljivanju pred sudijom, obojica su izjavila da nisu krivi.

Okružni sud u Beogradu je Milana Lukića u odsustvu osudio na 20 godina zatvora zbog otmice i ubistva Muslimana iz pribojskog sela Sjeverin 1992.

Autor: Belma Fazlagić-Šestić

Odg. urednik: Svetozar Savić

Preporuka redakcije