"Lude, umjetnici, sveci. Oda ludosti"

Svijet je globalno selo. A taj svijet u Švicarskoj katkad neobično nalikuje onom u nekoj afričkoj zemlji. Ili na Karibima. Ili jugoistočnoj Aziji. Kako je to moguće? Raznolikost kultura nepregledna je; toliko je beskrajno bogata da ju mnoštvo znanstvenika već stoljećima nastoji opisati, analizirati i razlučiti. I unatoč tome, razlike se ponekad svedu na najmanju moguću mjeru: uočljive postaju zapanjujuće paralele i nevjerojatna zajednička obilježja.

Život na rubu društva

Cilj izložbe "Lude, umjetnici, sveci. Oda ludosti" koja se trenutno održava u muzeju Bundeskunsthalle u Bonnu je ukazati upravo na takve sličnosti. Izložbu je pokrenuo pariški Musée du quai Branly, a nakon Bonna preselit će se u Madrid. "Pogledamo li ovu temu izbliza, doći ćemo do zaista iznenađujućih spoznaja", rekao je direktor izložbe Wolfger Stumpfe u razgovoru za Deutsche Welle. Ona je, doduše, širokog raspona, no jedan fenomen kroz nju se ipak provlači čitavo vrijeme: autsajderi, buntovnici, ekscentrici s ruba društva; osobe koje svakodnevno prelaze granicu između ljudske i nadnaravne sfere.

"Temeljna ideja izložbe je ova: pokazati da fenomen ekscentrika ima određena obilježja koja su u cijelom svijetu ista – bilo da je riječ o Aljaski, središnjoj Africi, Oceaniji ili Sibiru", kaže Stumpfe. "Kršenje konvencija, pravila, prekoračenje normi, spoj ljudskog i nadljudskog, kaos, sve ovo se u to ubraja." Pritom su jednako važne i vjerske i društvene pojave. Izložba se uvijek iznova vraća fenomenu "medija", ljudi koji lebde između široke mase i svijeta s onu stranu osjetila, dakle onog što nije neposredno uočljivo. To mogu biti šamani i vudu-svećenici, ali i jednostavno lude i lakrdijaši u bilo kojem obliku.

Sjecište umjetnosti i života

Izložba ukazuje na još nešto – srodnost tog društvenog fenomena i umjetnosti. Na njoj također susrećemo etnološke eksponate i artefakte. Ovo ima smisla. "Umjetnici svih razdoblja i kultura također su bili vračevi", kaže ravnatelj muzeja Bundeskunsthalle Robert Fleck. Joseph Beuys, jedan od najvećih njemačkih umjetnika prošlog stoljeća, odličan je primjer za to. Beuysa, koji je svojim djelima i privatnim životom bio "sumnjiv" normalnom društvu, njegovi su štovatelji oduvijek nazivali šamanom. On je bio autsajder na rubu građanskog društva. Barem se tako predstavljao. Živio je radikalno drugačije, "slobodnije".

"Umjetnici reagiraju i uređuju svoje živote na sličan način kao šamani", objašnjava francuski kustos izložbe Jean de Loisy. I jedni i drugi ljude odvode na nepoznate razine svijesti. Ovo je prilično drastično, ali i dojmljivo prikazala američka umjetnica Chloe Piene 2004. godine u svom performansu "Metamorfoze" u kojem se valja i koprca u blatu, ispušta krikove i urliče – očita aluzija na životinjsku egzistenciju. U mašti i duhu moguće je prodrijeti u ta granična područja, a umjetnici na to mogu ukazati u svojim djelima i pomoću njih.

Drugi doživljaj "umjetnosti"

Međutim, i mnogo prije umjetnika koji su to svjesno činili bilo je pojedinaca na rubu društva. Wolfger Stumpfe objašnjava kako je nekada vrlo često bilo teško razlikovati umjetnost i svakodnevicu. Umjetnost radi umjetnosti – l'art pour l'art – postoji tek stotinjak godina. Stumpfe navodi primjer sakralne umjetnosti: u nju se danas ubrajaju prvenstveno vrijedne slike koje se smatraju "umjetničkim djelima". Međutim, ističe Stumpfe, one su se nekoć u crkvama, kapelama ili samostanima isto tako smatrale predmetima iz svakodnevne upotrebe.

Slike kao što je barokno djelo "Bacchanal" Michela-Angea Houassea iz 1719. godine imale su i drugu funkciju. Ona prikazuje dionizijsku svečanost kaosa (koja se održavala u čast starogrčkog boga Dioniza) – koji je također jedna od središnjih tema izložbe. Takva slavlja – profani antipodi vjerskih ceremonija – postoje u mnogim kulturama te imaju katarktično djelovanje. Upravo je to funkcija današnjih karnevala, a ona se nadovezuje na ovu tradiciju, ističe Stumpfe.

Praljudske predodžbe i načini izražavanja

Tvrdi kako ove paralele nalazimo uvijek iznova, u umjetnosti iz svih dijelova svijeta, kao i magičnom oruđu i pomagalima šamana, svećenika i iscjelitelja. "To ima svoje temelje u iskonskim idejama, predodžbama i načinima izražavanja. To je neka vrsta arhetipa. Te ideje prisutne su u svim ljudskim društvima u posljednjih 3.000 godina, a vjerojatno ih je bilo i ranije, iako o tome ne postoje čvrsti dokazi", rekao nam je Wolfger Stumpfe. "Dakle, pitamo li se danas što je zajedničko stravičnim izobličenim maskama koje nalazimo diljem svijeta i koje predstavljaju noćna bića, zimska bića ili stvorove iz noćnih mora, onda su to, naravno, obilježja poput širom otvorenih očiju, grotesknih grimasa i iscerenog izraza lica. To je nešto što nalazimo u svim dijelovima svijeta."

Autori: Jochen Kürten / Marko Bašić

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić