1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Lov na Zlatne medvjede – istorija berlinskog filmskog festivala „Berlinale“

Ukratko: Naredne dvije nedjelje, od 8. do 18. Februara u glavnom njemačkom gradu počinje 57 po redu Medjunarodni filmski festival, poznatiji kao „Berlinale“. Nakon Kana te filmskog festivala u Veneciji, „Berlinale“ važi kao najznačajnija svjetska filmska smotra. Kraći istorijski presjek gotovo šeste decenije njegovog postojanja je priredio, Jochen Kürten:

Prvi «Berlinale» je održan usred ruševina. 6. Juna 1951. prikazan je Hitchcock-ov film «Rebecca». Američka glumica Joan Fontaine je tada zakoračila preko prvog «Crvenog tepiha». Njemačka je željela – šest godina nakon završetka Drugog svjetskog rata - da uhvati priključak i u domenu kulture.

U pedesetim godinama festival se brzo razvio u medjunarodno sastajalište predstavnika svjetske kinematografije. Holywood ali i druge zemlje sa bogatom filmskom tradicjom, kao i veliki studiji iz Njemačke, slali su tada na «Crveni tepih», svoje filmske zvijezde: Tu su bili naprimjer Sophia Loren, zatim Erol Flynn, Hans Albers i Hildegard Knef. Oni su u Berlin dolazili kako bi tamo reklamirali svoje nove filmove. Jedan od dugogodišnjih direktora «Berlinale-a», Moritz de Hadeln je svojedobno predstavljao glumce:

«…Sean Connery, Johnny Depp, Joseph Fiennes, Charlotte Gainsbourg, Anthony Hopkins…»

Festival se tokom šezdesetih godina razvio u susret filmskih umjetnika, poput reditelja kao što su Jean-Luc Godard, ili Francois Truffaut, koji su u Berlinu predstavljali svoja nova ostvarenja. 197O. je došlo do krize. Naime protesti iz 68. godine te rat u Vijetnamu su ostavili tragove na festivalu.

To se naprimjer manifestiralo protestima koje je izazvao film pod naslovom «O.K.», njemačkog reditelja Michaela Verhoevena. Ovaj film je naime bio kritičan prema Americi.

Potom se festival nakon ovih nemirnih godina etablirao kao takmičarska smotra, kada su na prigodnim svečanostima dodijeljivanje nagrade poput «Srebrenog» i «Zlatnog medvjeda», a nastao je i takozvani «Forum». U toj sekciji su prije svega prikazivani filmovi koji su imali dokumentarni i eksperimentalni karakter.

No u centru pažnje ipak bio takmičarski dio, u okviru kojeg su prikazani veliki filmovi poput «La Notte» - «Noć» čuvenog italijanskog reditelja Michelangela Antonionia.

Inače festivali u Kanu, zatim u Berlinu te u Veneciji uvijek su se nadmetali i medjusobno svadjali ko će od njih dobiti najpopularniji film ili njaveću zvijezdu. Dieter Kosslick, već nekoliko godina direktor Berlinskog festivala je s tim u vezi pravi majstor svog zanata:

«To je posao u kojem veze i poznanstva igraju važnu ulogu, gdje čovjek mora da upozna zaista mnogo ljudi, te da ih razumije. Moraju se poznavati i govoriti mnogi jezici, neophodna je izvjesna strast prema ovom poslu».

«Berlinale» je takodjer bio i politički festival. Prije svega tokom 7O. i 8O. godina tamo su prikazivani filmovi iz istočno-evropskih zemalja, iz bivšeg Sovjetskog saveza ili DDR-a, dakle iz onih zemalja gdje su bili osporavani.

Ove godine takmičarsku konkurenciju će otvoriti francuski film pod imenom «La Vie en Rose» - «Život jedne ruže», to je fim o poznatoj pjevačici Edith Piaf…

Nagradu za životno djelo, dakle «Počasnog medvjedića» će ove godine dobiti američki reditelj Arthur Penn, koji je šezdesetih sa svojim filmom «Bonnie i Clyde» napravio revoluciju u američkim kinima.