Lov na radnike na crno/ Kelnski policajci u akciji

"Rijec je o zeni koja radi kao sobarica. Koristi platnu kartu svoga sina. Moramo je uhvatiti na djelu. Radno vrijeme joj je od 9 do 13 sati."

Cetvrtak je, osam sati ujutro. U uredu Kelnske carinske sluzbe Jürgen Schneider clanovima svog svom tima objasnjava sta treba da rade. U ruci drzi nekoliko papira, sve dojave gdje bi se mogli uhvatiti radnici na crno. Tri muskarva i dvije zene pazljivo slusaju sta im sef govori. Oni spadaju u odjeljenje finansijske policije, pod nazivom za rad na crno-prevencija. Jürgen Schneider oblaci jaknu. Tesku crnu policijsku jaknu na kojoj stoji natpis Zoll, carina. Ispod jakne - pistolj. Ide se u garazu, ulazi u zeleno bijela policijaka kola i krece na teren, naravno sa plavim svjetlom na krovu.

Schneider: Kuda cemo najprije? Okreni na autoput 555, pravac Bonn!"

U Bonnu, 20 km udaljenom od Kelna, policijske sluzbenike ceka prvi zadatak. Jürgen Schneider vec pet godina radi ovaj posao. Prije ga je obavljao po nalogu Arbeitsamta, Njemackog zavoda za rad.

Schneider: Broj saradnika uvijek je povecavan. Nikad nas nije bilo manje, samo vise. Kako u Zavodu za rad tako i u Carinama. Za nase radno mjesto se zaista moze reci da je sigurno i otporno na krizu. Sto je gore , to za nas bolje, jer je vise posla na crno. Radimo u dvije smjene i svaki dan nam uspije da uhvatimo po jednog radnika na crno. U prosjeku. Jednog ili vise njih. Sada je to postala rutina."

Schneider zajedno sa timom stigao je na odrediste, u Bonn. Kola su parkirana na parkiralistu, pored kojeg je smjestena gradjevinska firma. Schneider daje posljednje instrukcije timu. Procedura je rutinska. Pojaviti se u civilu i snimiti situaciju. Nakon deset minuta policajci u civilu se vracaju. Trud ovaj put nije urodio plodom. Izgleda da se radilo o adresi stanovanja vlasnika firme. Biljeska o tome se stavlja u akta i zuri ka novom cilju: centar Bonna, Bethoven Strasse.

Indicije o radu na crno ne pokazu se svaki put tacnim. Dojave su uglavnom anonimne, kaze Schneider i dodaje:

Schneider: "One dolaze od drugih institucija, od policije, drugih konkurentskih firmi. Posljedica su svada i sporova, koji izbijaju i medju familijom i prijateljima.Nema cega nema."

Ponekad istrazitelji sami otkrivaju sumnjive firme. Na putu prema jednom dijelu grada, Jürgen Schneider odjedanput zaustavlja automobil. Ugledao je radnika, koji pred jednom zgradom kopa zemlju. Policijski sluzbenici izlaze iz auta i traze od covjeka pasos i papire.

Schneider:"Ovo nam nista ne govori. Ali pogledajte pasos. Znaci li to da nigdje ne mogu da radim. Ne, morate napraviti kopiju i ovjeriti je. Neovjerena kopija nista ne vrijedi."

Pitamo radnika je li normalno da sa sobom nema papira:

Radnik:"Da li je normalno da ne nosim papire. Za mene jeste. "

Odjedanput se pojavljuju jos dvojica radnika. Ni oni nemaju papire. Isljednicima su ovakve situacije dobro poznate. Uobicajeno je da radnik na crno nema isprave. Sef policijskog tima Schneider:

Schneider: "Ponekad nam to pravi probleme. Jer zelimo znati identitet covjeka kojeg smo uhvatili. Stoga ga vodimo u policiju, da utvrdimo identitet. Uzimamo otisak prsta, fotografiramo ga i onda saznajemo ko je pred nama."

No, ovaj put to nije slucaj. Pozivom u agenciju za rad utvrdjeno je da je sa ovim covjekom sve u redu. Radnici su uredno prijavljeni. Pa ipak je Schneider zabiljezio mali uspjeh

Schneider: "Kako stvari stoje ovo je firma za vrtlarske I poljoprivredne radove. No u pitanju su gradjevinski radovi. A to firma nije prijavila."

Vec je pola 12. Schneiderov tim zaputio se u Siebengebirge, sedam brezuljaka, s druge strane Rajne, odakle potice cuvena Grimmova bajka Snjeguljica i sedam patuljaka. Kada su stigli u objekat gdje se odrzavaju savjetovanja sobarice vise nije bilo. Otisla kuci. No, uzbudjenje medju zaposlenima bilo je veliko:

Kuhar:"Uplasio sam se kada su usli, mislio sam da nas hoce izigrati. Kako su sami usli. Da vide ko je prijavljen a ko nije. Ko radi s papirima a ko ne. Radnika na crno imamo na pretek. Od Sozialamta dobijaju socijalu a ovdje kasiraju kes, ne?"

U medjuvremenu je pola jedan. Ekipa isljednika mora pozuriti. Za pola sata pocinje druga smjena i auto mora biti u garazi. Sutra ponovo u potragu za zaposlenim na crno. Novi dan, nova sto bi se reklo nafaka.

Ralf Jäckel