100611 Interview McLaughlin Bin Laden Jagd

John McLaughlin je na funkciji vršitelja dužnosti direktora američke Centralne obavještajne agencije (CIA) proveo tri mjeseca, od jula do septembra 2004. godine. Prije toga je od 2000. godine bio na dužnosti zamjenika direktora. Na raznim položajima unutar CIA-e McLaughlin je proveo preko 30 godina. Američki predsjednik Barack Obama 2010. godine je pozvao McLaughlina da preuzme vodstvo nad grupom stručnjaka za sigurnost čija je zadaća bila analizirati izazove koji su nastali nakon otkrivanja raznih terorističkih planova tokom 2009. godine. John McLaughlin je trenutno istaknuti saradnik u Centru za strateške studije pri Univerzitetu u Baltimoru.

Deutsche Welle: Gospodine McLaughlin, za CIA-u ste radili više od 30 godina. Kada ste prvi put čuli za Osamu bin Ladena?

John McLaughlin: Lično, prvi put sam čuo za Bin Ladena sredinom 90-ih. Otprilike 1996. godine smo shvatili da je Bin Laden važan finansijer aktivnosti El Kaide, pa i terorističkih. U to vrijeme Bin Laden se selio iz Sudana u Afganistan i mi smo upravo radili na novoj procjeni čiji je rezultat bio da smo ga 1997. godine naveli kao potencijalnu prijetnju za SAD. Nakon toga je 1998. godine uslijedio napad na američku ambasadu u Keniji, 2000. godine na vojni brod USS Cole te na kraju i napadi 11. septembra 2001.

SAD su pokušavale Bin Ladena uhapsiti i prije 11. septembra 2001. Na koji način se promijenila potraga za Bin Ladenom nakon tog datuma?

John McLaughlin: To je bio veliki šok i potraga se nakon toga intenzivirala. Bin Laden je i prije toga vršio napade, no to su bili napadi na interese SAD-a daleko od domaće teritorije. Ove napade je vlada predsjednika Clintona shvatala ozbiljno, no u to vrijeme je bilo mnogo drugih problema s kojima se zemlja suočavala. Borba protiv El Kaide je, doduše, bila u centru zanimanja, ali ni približno onom što se dogodilo nakon 11. septembra. Nakon ovog datuma obavještajni krugovi bilježe ogroman porast ulaganja, kako finansijskih tako i u samom ljudstvu koje je odmah prionulo rješavanju novonastalog problema.

Nakon 11. septembra i nakon što su SAD ušle u Afganistan, mnogi važni članovi El Kaide pobjegli su u vrleti Tora Bore. Kako je Osami bin Ladanu uspjelo pobjeći iz Tora Bore i kakva je bila vaša reakcija kada ste za to saznali?

John McLaughlin: Još uvijek postoje mnoge kontradikcije oko toga šta se zaista događalo u Tora Bori. I mnogi moji bliski saradnici smatraju da smo Bin Ladena trebali uhapsiti već tada. No, drugi saradnici se pitaju da li je to bilo moguće. Moj stav je, uz sve dužno poštovanje za one koji su bili na tom teškom terenu, da se radilo o tome koliko vojnika poslati. Ne znam šta se odigravalo u glavama vojnih zapovjednika na terenu. Ni ja, isto tako, ne pripadam onima koji misle da smo ga mogli već tamo uhapsiti, samo da smo poslali dovoljno ljudi. Mislim da bi i s mnogo više ljudi bilo nemoguće ili vrlo teško uhvatiti Bin Ladena. Tome doprinosi i sam teren, ali i količina informacija kojima smo tada raspolagali.

Da li je istina da SAD, sve do konačne akcije smaknuća, nikad Osami bin Ladenu nisu bile tako blizu kao što je to bilo u danima borbi oko Tora Bore?

John McLaughlin: Mislim da je ta pretpostavka u principu tačna. Naravno da je između 2001. i 2011. godine bilo nebrojeno mnogo dojava o mjestu boravka i bilo je mnogo trenutaka kada smo polazili od toga da su te informacije kvalitetne. Mi smo polazili za tim informacijama i tako smo postepeno eliminisali lokacije na kojima se on definitivno nije nalazio. No, sve to vrijeme, uprkos nekada prekidanoj potrazi za Bin Ladenom, energija je bila fokusirana, prije svega, na praćenje i razbijanje mreže koja ga je podržavala. Drugim riječima, naš stav je bio: mi ga moramo tražiti, no ako nam pođe za rukom uništiti puteve komunikacije, logistike, tzv. sigurnih kuća i finansiranja, ne samo da ćemo ga oslabiti i spriječiti u planiranju novih napada, nego ćemo ga izolirati, što će nam povećati izglede da ga uhvatimo. I mislim da se upravo to u neku ruku i dogodilo.

Drugim riječima, mislim da je to bila ispravna strategija. Da smo se fokusirali samo na to kako pronaći Bin Ladena i ništa drugo, možda bismo ga i prije uhvatili, no još uvijek bismo imali snažnu i stabilnu terorističku mrežu. Ovako je naša strategija dovela do pronalaska Bin Ladena, ali i slabljenja El Kaide.

Možete li nam pomoći da shvatimo zašto je SAD-u sa tako sofisticiranom obavještajnom mrežom i vojnim kapacitetima bilo tako teško pronaći najtraženiju osobu na svijetu?

John McLaughlin: Tokom svih ovih godina u obavještajnim službama sam shvatio da je najteži zadatak pronaći jednu jedinu osobu. Vratimo se na trenutak u period Hladnog rata. Tada je glavni zadatak naših obavještajnih službi bilo pronalaženje velikih stvari. Trebalo je otkriti sovjetske rakete, podmornice ili motorizovane jedinice uz granicu sa Zapadnom Njemačkom. Nasuprot tome, rat protiv terora, koji je naša preokupacija nakon 11. septembra, iziskuje potragu za malim stvarima, poput bombe u koferu ili pojedinaca i to, recimo, u gradu s nekoliko miliona stanovnika. To je vrlo teško, pogotovo ako osoba koju tražite raspolaže svim sredstvima koja jednom pojedincu stoje na raspolaganju ako želi postati neprimjetan.

Da spomenem samo jedan primjer. Na Olimpijskim igrama u Atlanti je došlo do bombaškog napada i našim službama su trebale tri ili četiri godine za pronalazak te osobe, uprkos svim legalnim sredstvima koja su stajala na raspolaganju. Isto tako nam je trebalo četiri godine prije nego što smo u Pakistanu pronašli osobu koja je ubila jednog službenika CIA-e. No, mislim da je najvažnija poruka u ovakvim slučajevima: treba nam dugo, ali zato ne odustajemo.

Vi ste mnogo vremena u CIA-i proveli tražeći Osamu bin Ladena. Kako ste se osjećali kada ste 2004. napuštali obavještajnu agenciju?

John McLaughlin: Osjećao sam se prilično dobro jer mislim da smo u tom trenutku već u velikoj mjeri oslabili El Kaidu. Naš cilj je bio da se osiguramo od daljih napada na SAD i to smo postigli. Tako da mogu reći da smo ostvarili svoj cilj. S druge strane je prirodno da ste razočarani što se glavni terorista još uvijek nalazi na slobodi. Ipak, činjenica je da je krajnji pronalazak i uklanjanje rezultat svih ovih iskustava u posljednjih 15 godina. Mislim da smo svi mi na neki način dio tog konačnog uspjeha.

Prošle godine su američke obavještajne službe konačno došle do prelomnog trenutka u procesu pronalaženja Bin Ladena. Vi više niste u CIA-i, ali možete li nam ipak dati neku naznaku o tome šta je na kraju dovelo do Bin Ladena?

John McLaughlin: Lično ne znam dovoljno da bih vam mogao dati sliku o tome. Mnogo je tu elemenata koji ostaju u tajnosti. Ionako mislim da je na svjetlo dana izašlo previše informacija nakon same akcije. No, mislim da se radi o skupu mnogih nagovještaja i saznanja sakupljenih tokom godina. Neko je jednom rekao da je posao obavještajaca sastavljanje slagalice bez prijedloga slike koju slažete. I mislim da se o tome radi kada govorimo o akciji pronalaženja Bin Ladena. Drugim riječima, i ovdje smo imali mnogo sitnih detalja, ali nismo znali kako da ih sastavimo. Vremenom je slika postajala jasnija i bilo je sve jednostavnije pojedine sitne informacije i detalje uklapati u tu jednu veliku sliku. Jedan od osnovnih procesa kod obavještajnih službi je da, kada dobijete novu informaciju, tražite u arhivama neće li vam ta nova informacija pomoći da bolje razumijete neki detalj iz prošlosti, koji odjednom postaje potpuno jasan. Mislim da nas je sličan proces na kraju doveo do Bin Ladena. Morate imati na umu da, kako su to izjavili neki koji su bili upućeni u akciju, do posljednjeg trenutka nije bilo sasvim sigurno da se Bin Laden zaista nalazi na toj poziciji. Postojalo je, ja bih rekao, 75 ili 80 posto izvjesnosti da je on zaista tamo.

Kada imate posla s nekim poput Bin Ladena, na tragu ste mu, pratite njegove navike, slušate o onome što je rekao i kakva su njegova razmišljanja, da li vremenom razvijate neku vrstu odnosa prema toj osobi ili možete li jednostavno opisati kakav je Vaš odnos prema Bin Ladenu?

John McLaughlin: Ne baš. Možda je to slučaj kod službenika koji djeluju na, da tako kažem, prvim linijama fronta, osobama koje svakodnevno prate informacije. Ja sam djelovao na višem nivou, s pogledom na čitav svijet, Srednji istok, Aziju, Afriku i Latinsku Ameriku. Uprkos tome, terorizam je, naravno, bio visoko na listi mojih prioriteta. Ako smijem spekulirati o onima koji su na ovom slučaju radili danonoćno, ja bih rekao da se razvije, ne baš naklonost, ali neka vrsta intimnosti s metom u smislu da znate toliko mnogo o njoj da imate osjećaj da je poznajete i da razumijete njene postupke i razmišljanja. Ja samo mogu reći da su službenici koji su radili na ovom slučaju vremenom postali opsjednuti metom.

Stav CIA-e nakon 11. septembra 2001. godine mogu sažeti u dvije riječi: bijes i odlučnost. Bijes što nismo na vrijeme otkrili koji je cilj El Kaide i što nismo shvatili da napadi slijede već tog ljeta. Mi smo posjedovali indicije da se napad sprema, ali nismo bili svjesni gdje i kad. Jedan dio reakcije je bio bijes, drugi odlučnost. Odlučnost da se pobrinemo za to da se takvo što nikad više ne dogodi i da se uništi organizacija koja je do toga dovela. Na kraju možemo reći da su ljudi koji su radili na ovom zadatku njime bili potpuno zaokupljeni.

Razgovor vodio: Michael Knigge

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić