Ljubav i nada | Panorama | DW | 06.01.2013
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Ljubav i nada

Rođena je u socijalno ugroženoj porodici. Indira je imala devet godina kada je oboljela od teške bolesti s kojom se još uvijek bori. Dobrota i ljubav njene učiteljice Ljubice daju joj nadu i snagu u borbi za život.

"U razredu mi je super sa drugarima, lijepo se slažemo, ali sada me malo žiga noga, pa sad trebam u januaru da imam opet operaciju", kaže Indira Nalić, učenica sedmog razreda Osnovne škole "Jovan Dučić" u Bijeljini. Ona nastavlja borbu sa teškom bolešću, a svojim drugarima za Novu godinu je poželjela: "Da imaju dobre ocjene i da se vole, druže, paze i sve ono što su željeli da im se ispuni."

Nisam znala da se radujem

U ljeto 2010. oboljela je od karcinoma butne kosti desne noge. Sjeća se ljekarskih ordinacija, hemoterapija, ali i 5. decembra 2010., kada je sa svojim drugarima i učiteljicom Ljubicom prvi put proslavila svoj rođendan. Do školske učionice stigla je sanitetskim vozilom.

Proslava Indirinog rođendana (decembar, 2010.)

Proslava Indirinog rođendana (decembar, 2010.)

U svom pismenom radu, ovako je napisala: "Nisam znala da se radujem, jer sam mislila da je to samo san. Znam samo, da sam željela da se još ne probudim i da moj san traje što duže. Zahvaljujući mom razredu, ja sam mnogo lijepo proslavila deseti rođendan. To je bio prvi rođendan koji sam slavila i doživljaj koji nikada neću zaboraviti."           

"Četiri godine bili smo ti drugovi i drugarice, a od sada smo ti braća i sestre," napisano je u jednoj od rođendanskih čestitki. Bilo je to uoči odlaska na operaciju presađivanja butne kosti u beogradskoj bolnici Banjica. Do tada je već imala dvije operacije, a živjela je u neuslovnom kućerku. Kao osobe sa posebnim potrebama, nana Hanumka i majka Nizama u siromaštvu nisu mogle stvoriti bolji dom za Indiru i njenog brata Ramu.

Neizmjerna dobrota

Ljubica Marković

Ljubica Marković

Učiteljica Ljubica Marković za Deutsche Welle priča kako su učenici slijedili njen primjer i pomagali svojoj drugarici. "Bila je najmanja, neuhranjena, najsiromašnija. Kad su vidjeli da ja Indiru i volim i da mi je žao, tako su se i oni ponašali. Znate, ja sam uz nju od prvog dana, sedma je u stvari godina kako o Indiri vodim brigu. Doduše, to je bila mnogo manja briga nego što je sad kada se razbolila."

Učiteljica je u penziji, ali i dalje brine za sudbinu svoje učenice. Uz naklonost dobronamjernih i odgovornih ljudi, proteklih godina obezbijedila joj je besplatno liječenje, brojne donacije, stanarinu za novi smještaj cijele porodice, redovne obroke hrane, odjeću, ogrjev. Neizmjernu dobrotu i ljubav jednostavno objašnjava. Kaže da je prosvjetni radnik, da voli svoj poziv i da voli svu djecu.

Nadamo se da će pobijediti

Indira sa članovima svoje porodice

Indira sa članovima svoje porodice

Za Novu godinu djeci i odraslima je poželjela: "Mnogo zdravlja, sreće. Sreća je najvažnija u životu. Djeci mnogo dobrih ocjena, da budu pametni i dobri. Odraslima sve ono što žele, a nemaju, neka im se ispuni u ovoj godini. Sve ono što imaju, a vole, neka sačuvaju."

Indiru je zagrlila i po ko zna koji put ulila joj nadu i snagu. "Niko nam ništa ne garantuje. Još uvijek nije pobijedila bolest, još uvijek se bori, ali se nadamo da će pobijediti. Nadaju se i ljekari, nadam se i ja, ona pogotovo."

Autor: Emir Musli

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić