Ljepotan iz Vatikana

Zapravo se ne pamti slučaj kada je bilo koji talijanski mondeni časopis uopće pisao o nekom članu vatikanske kurije, a kamo li da je njegovu fotografiju stavio na naslovnu stranicu. No i to se dogodilo pa je tako talijansko izdanje časopisa Vanity Fair (u prijevodu: Sajam taštine) na naslovnoj stranici objavilo fotografiju Georga Gänsweina, odnedavno biskupa i osobnog tajnika pape Benedikta XVI.

Štoviše, i naslov u talijanskom listu glasi "Biti lijep nije grijeh", a u opsežnom članku o Gänsweinu ga nazivaju "Georgeom Clooneyem crkve sv. Petra". List otkriva kako biskup "hrpimice" dobiva ljubavna pisma obožavateljica i kako plavooki tajnik također rado igra tenis i odlazi na skijanje.

Tko ima oči, neka vidi...

Iako se teško može i zamisliti da u današnjem Vatikanu vlada razvratnost kakva je vladala dok su Borghije bile pape, ipak su mediji - i još više brojne vjernice - još odavno uočili naočitog "bel Giorga", Lijepog Georga kako ga naziva talijanski žuti tisak. I ne samo one: Gänswein je na početku svog života u crkvi razmišljao, nakon studija teologije u Freiburgu i Rimu, prije svega povući se u osamu i stupiti u red kartuzijanaca (red u kojem se obvezuje na vječitu šutnju, pustinjački red, op.ur.). Ali niti nadbiskup Freiburga Oskar Saier nije želio da naočiti Gänswein nestane iza zidina samostana, pa ga je tako još 1982. imenovao đakonom i uvrstio među službenike svoje nadbiskupije.

Dvije godine kasnije je pred istim nadbiskupom Gänswein slavio svoju mladomisničku svečanost, a makar je obavljao i dužnosti u raznim župama te nadbiskupije, mladi svećenik se bavio i vlastitim obrazovanjem. U Münchenu je studirao crkveno pravo. 1989. je postao sucem na Nadbiskupskom konzistorijumu i metropolitanskom sudu nadbiskupije München i Freising. 1993. postao je doktorom nakon što je obranio doktorski rad, u kojem se bavi crkvenim institucijama primjerenim zaključcima Drugog vatikanskog koncila.

Ima i moćnijih od nadbiskupa

Godinu dana kasnije ga je nadbiskup Freiburga imenovao vikarom katedrale tog grada, ali 38-godišnjeg Gänsweina niti on više nije mogao zadržati samo za sebe. 1995. ga kardinal Antonio Maria Javierre Ortas zove u Rim u kongregaciju (svojevrsno "ministarstvo" katoličke crkve) za službu Božju i sakramente.

Niti tamo nije dugo ostao: već godinu dana kasnije je naočiti zemljak upao u oči već tada moćnom kardinalu Josephu Ratzingeru koji ga dovodi u svoju kongregaciju za nauk vjere - koju mnogi smatraju najutjecajnijom u crkvi i uspoređuju je s ministarstvom unutrašnjih poslova.

Već od onda traje bliska veza između Gänsweina i Ratzingera - odnosno današnjeg pape Benedikta XVI. 2000. mu, naravno na poticaj njemačkog kardinala, papa Ivan Pavao II. dodjeljuje počasnu titulu kapelana njegove svetosti, a 2003. postaje osobni asistent Ratzingera. Čim je njemački kardinal izabran za papu, i njegov asistent postaje onda osobni tajnik novog poglavara katoličke crkve.

Pod budnom paskom znatiželjnih novinara

Naravno, novi papa je i svog tajnika poveo na prvo putovanje u svoju staru domovinu - u Köln na Susret mladih, i njegova pojava je već onda izazvala pažnju javnosti. Ali treba i reći kako brojni pripadnici žutog tiska, u svim tim godinama službovanja zgodnog Gänsweina ostarjelom papi - i ma koliko su se trudili - nisu našli baš nikakav (pikantan) detalj iz njegovog života.

Sasvim suprotno od toga: Gänsweinu je bilo jasno kako je u aferi "Vatikanleaksa", kad su u javnost dospjele povjerljive informacije iz ureda pape, zapravo i on sam - baš zbog svojih "plavih očiju" - među najsumnjivijim suradnicima pape. Zato je odlučno pokazao da i iza tih očiju ima još mnogo toga što dobro funkcionira pa je upravo on jedan od najzaslužnijih u otkrivanju pravog krivca, papinog sobara Paola Gabrielea.

Nagrada za iskazanu vjernost nije izostala: početkom ove godine ga je papa Benedikt XVI. uzdigao u čast nadbiskupa. Doduše, imenovan je nadbiskupom Urbisaglije, biskupije oko 150 kilometara sjeveroistočno od Rima, koja u biti već odavno više ne postoji. Utoliko je ta titula tek počasne prirode kojom se Gänswein i statusom uzdiže među najviše uzvanike katoličke crkve.

Doduše - još nije kardinal pa da tako i sam može sudjelovati u izboru sljedećeg poglavara katoličke crkve. S druge strane, nigdje ne piše da samo neki kardinal mora biti novi papa - štoviše, po crkvenom pravu za koje je Gänswein ionako stručnjak, poželjno je da ta osoba bude tek katolik u trenutku izbora. Ali ipak ima veoma malo izgleda da Gänswein ikad stupi na prijestolje svetog Petra.

Ovaj puta (i iznimno) ne zato jer liči na Georgea Clooneya, nego zato jer je - Nijemac. Mnogi promatrači zbivanja u katoličkoj crkvi su sigurni kako će, nakon Benedikta XVI., sigurno proći još barem nekoliko stoljeća prije nego što opet neki Nijemac postane papa.

Autor: Anđelko Šubić

Odgovorna urednica: Marina Martinović