Little Bosnia i neredi u Fergusonu

U Fergusonu, jednoj od opština St. Louisa, nećete naći nijednog od 70.000 Bosanaca, koji žive u ovom milionskom gradu. Oni su se velikim dijelom naselili u South Cityju, dijelu grada koji je, po riječima gradonačelnika St. Louisa Francisa G. Slay-a, njihovim dolaskom preporođen. Ferguson je od njih udaljen oko 20 kilometara.

"To vam je kao da ste u drugom gradu. Mi o tome saznajemo sa TV-a. Brinemo se jer smo imali sličnu situaciju u prošlosti. Bojimo se da mala stvar ne eskalira u nešto puno veće", kaže o događanjima u Fergusonu rođeni Sarajlija Bruno Mručkovski. On je, slično kao i hiljade drugih Bosanaca iz Srebrenice, Žepe, Zvornika, Bijeljine, Velike Kladuše... ratne 1994. došao kod strica u St. Louis i tu ostao.

O postupcima policije u Fergusonu, ubistvu 18-godišnjeg Michaela Browna i demonstracijama - temi koja se se rame uz rame uz Bliski Istok, Ukrajinu i Irak našla u udarnim terminima svjetskih i naravno njemačkih medija, Bruno ima svoje mišljenje. "Ima nešto lokalnog stanovništva koje tu demonstrira, a ima i ljudi koji dođu s namjerom da naprave na obje strane probleme. Ne štitim policiju, ima slučajeva u kojima rade stvari koje ne treba, ali nisam siguran da je to bio slučaj ovdje. Možda i jeste, ali treba pustiti da se to istraži", kaže Bruno Mručkovski, bankar i kako sebe naziva hobi-novinar, jer svake druge sedmice vodi radio emisiju na bosanskom jeziku u kojoj emituje vijesti i servisne informacije.

"Nisam nikad imao konfrontaciju sa policijom ovdje. Doduše ja sam bijelac i ne mogu znati kako je crncima, ali mene su tretirali kako treba. Ne može se reći da ljudi ne idu u iste prodavnice i na iste utakmice. Ovo što se tamo dešava ipak ne bih nazvao rasizmom. Sama činjenica da je neko crnac zna prouzrokovati sumnju, što je žalosno. Na žalost, postoje ti stereotipi po kojima mnogi bijelci u Americi smatraju da su svi crnci kriminalci, što apsolutno nije tačno. Ali je činjenica da u ekonomski slabije razvijenim dijelovima grada, gdje pretežno žive crnci, ima više kriminala."

Bruno Mručkovski ukazuje i da su verbalne prepirke sa policijom u St. Louisu normalna stvar.

"To je meni kao osobi koja je 80-ih odrastala u Sarajevu nepojmljivo. Zamislite da ste tada mogli da nešto tako kažete našem policajcu. Ja sam kod nas u Sarajevu bio svjedok kada je policija isprebijala momke mojih godina, samo zato što su nakon ponoći skakali po praznim stolovima na pijaci To sam svojim očima vidio. I da budem iskren, mislim da je pretjerano kako se sada u medijima prikazuje policija u Fergusonu", dodaje Mručkovski.

Džemal Bijedić - jedini policajac zadužen za muslimane u St. Louisu

Džemal Bijedić, rođeni Dubrovčanin, policijski je oficir (Police Chaplain) zadužen za religije u St. Louisu, a jedini je koji je u cijelom Misuriju zadužen za muslimane. Kaže da je biti policajac u SAD-u vrlo teško jer ima svakakvih ljudi, sa svakakvim problemima. Veliki broj njih ima probleme u sopstvenoj kući, što rezultira agresivnošću.

"Mi smo posebna jedinica koju šalju na teren kada neko pokušava da se ubije. Mi onda razgovaramo sa tim čovjekom i odgovaramo ga da se ne ubije. Šalju nas na teren i kad je veliko nevrijeme i kada su vanredne situacije kao ovi protesti. Stupamo u dejstvo i kada dolazi do upotrebe sile iz vjerskih i rasističkih pobuda između crnaca i bijelaca, ali i kada se radi o svim vrstama diskriminacije. Vodimo istrage i šaljemo izvještaje nadležnim organima, federalnoj i državnoj policiji."

I njegova je jedinica, nakon ubistva mladića crnca, koji je prethodno ukrao kutiju cigareta, bila na licu mjesta.

"Bili smo u Fergusonu, situacija se malo smirila. Ljudi iz Fergusona zahtjevaju pravdu i kaznu za policajca. Dva dana nakon ubistva Browna saznao sam da je policajac koji ga je ubio zadobio teže ozljede blizu oka i da je u Browna ispalio šest metaka. Sada 50 federalnih i civilnih agenata FBI vodi istragu. Oni su išli su od kuće do kuće u Fergusonu i ispitali oko 1.000 ljudi.

Rasizma je ovdje uvijek bilo, kaže Bijedić, koji smatra da je moguće da se policajac branio i da mu je, "po njegovoj procjeni, život bio u opasnosti". Taj policajac, kaže on, još nije dao izjavu i trenutno se čeka na rezultate istrage. On, zbog velikog broja prijetnji, ne može izaći iz kuće i pod zaštitom je lokalne policije.

Vodi se istraga i zbog privođenja novinara

Policija u Fergusonu skrenula je na sebe pažnju i hapšenjem i privođenjem novinara, pa čak i dva njemačka reportera, koji su se zaustavili na ulici jer su željeli da fotografišu opljačkanu i zapaljenu benzinsku pumpu. Džemalu nije bilo poznato hapšenje njemačkih, ali jeste novinara Washington Posta.

"Kada su ih priveli, odmah je pozvan Washington DC, sve je došlo do Ministarstva pravde i Obame. Obama je odmah rekao da novinari moraju slobodno izvještavati i da je to njihovo pravo. Zašto je to urađeno ne zna se, ali i s tim u vezi se vodi istraga. Istražuje se i zašto je policija rastjerala novinare suzavcem. Problem je međutim što su se nasilni demonstranti ubacili među novinare i bacali kamenje i molotovljeve koktele na policiju. Stoga je novinarima naloženo da na vidljivom mjestu nose akreditacije."

Preko dana je u Fergusonu, u kome, uz 88 posto stanovništva tamne boje kože, žive i Palestinci, Afganistanci i Vijetnamci, po riječima policajca Džemala Bijedića, mirno. "Ljudi raščišćavaju posljedice nereda ali kad padne noć pojedinci pomiješani sa demonstantima divljaju, bacaju kamenje i sve što im se nađe pri ruci. Nekim Palestincima, Afganistancima i Vijetnamcima su pljačkane radnje, neki su se vratili, a neki su digli ruke i otišli", kaže Bijedić.

Bosanci nemaju problema

Murat Muratović, također Bosanac iz St. Louisa, po zanimanju inžinjer informatike, smatra da Bosanci nemaju antagonizam prema tamnoputim sugrađanima i da se ljudi u St. Louisu mogu podijeliti samo na dobre i loše.

"Ja imam puno prijatelja koji su crnci, koji su obrazovani i pametni ljudi, koji doprinose razvoju ekonomije i svega ostalog. A imate s druge strane mlade momke, koji neće da idu u školu, ne moraju biti crnci, takvih ima i bijelaca. To nema veze s bojom kože. Kad smo se mi iz BiH tek doselili, naša ekonomska moć je bila na nuli. Živjeli smo u zonama gdje preovladava crnačko stanovništvo. Ja lično nisam imao problema. Ali prošle godine smo imali slučaj gdje je crnac, pri pokušaju pljačke, ušao u prodavnicu naših ljudi i ubio našeg momka, vlasnika prodavnice. Ali to nema nikakve veze sa rasizmom, već je u pitanju razbojništvo. I jedna osoba koja nije crnac je 1998. napravila zlo i ubila jednu našu djevojčicu. "

Murat Muratović međutim ukazuje da je postojala jedna vrsta rivaliteta na početku.

"U smislu da su naši ljudi, kad su došli, počeli od nule i morali su se dokazivati. Ali oni su pokazali i crnačkom stanovništvu i svima drugima da je Amerika zaista otvorena zemlja za svakoga ko želi da se dokaže i pokaže i ko je vrijedan radnik. Naš svijet je srušio sve te predrasude i prepreke. Ako se recimo kaže da ljudi, zbog rasizma ne mogu napredovati, onda pogledajmo šta je s Bosancima. Većina bh. populacije u St. Louisu su muslimani. A u SAD-u trenutno imamo jedan antagonizam prema islamu. Osim toga, naši su ljudi stranci, imigranti, a u Americi postoji i taj antagonizam prema imigrantima. Međutim, i pored svega toga su Bosanci, kao useljenici, uspjeli u St. Louisu.