"Lijevi": Pastorčad njemačke politike

Te večeri 22. septembra 2013. čisto matematički crveno-crveno-zelena koalicija odnosno koalicija SPD-Lijevi-Zeleni je bila moguća. Oni su imali više glasova nego demohrišćanske stranke CDU i CSU. Pa ipak je Angela Merkel (CDU) po treći put postala kancelarka - ponovo sa glasovima SPD-a. To je scenario, koji bi se od na izborima 2017. mogao ponoviti. Razlika u odnosu na posljednji put je samo što koalicija SPD-Lijevi-Zeleni, s obzirom na prognoze, ni teoretski nije moguća.

Početkom ove godine situacija je izgledala drugačije. SPD je imenovala Martina Schulza kao kandidata za kancelara, izabrala ga sa 100 posto glasova i probudila nade političkog spektra lijevo od CDU-a u više socijalne pravde. Strahovi jednih od drugih - među potencijalnim članovima koalicije na saveznom nivou, činili su se prevaziđenim. Na pokrajinskom nivou nikada nisu ni bili tako veliki. Ako je i bilo straha onda samo na istoku Njemačke. Trenutno je u Tiringiji ali i saveznoj zemlji Berlin na vlasti vlada sastavljena od SPD-a, Lijevih i Zelenih a u Brandenburgu koalicija sastavljena od SPD-a i Lijevih.

Za razliku od partija lijevog spektra, demohrišćani CDU i liberali FDP i 27 godina nakon ujedinjenja odbijaju da uđu u koaliciju sa partijom Lijevih. U njihovim očima ova partija je i dalje nasljednica SED-a, Komunističke partije DDR-a. Naravno da je to dio istorijskog nasljeđa Lijevih, ali ova partija se programski i kadrovski odavno emancipirala i distancirala od prošlosti. Pa ipak im se stalno lijepi etiketa istočnonjemačke ljevice. No, stvarnost izgleda drugačije.

Lijevi su prije svega u velikim gradovima na zapadu Njemačke zadobili pobornike. U Hamburgu i Bremenu su tri puta uspjeli da uđu u parlament, posljednji put  2015-te sa rekordnim rezultatima. I u parlamentima Hessena i Saarlanda uspio je "hetrik" (op. red. hattrick: tri pogotka zaredom od strane istog igrača).

Polovina poslanika iz zapadne Njemačke

Pored uspjeha, ova partija je zabilježila i teške poraze, kao što je to bilo u maju prošle godine u Sjevernoj Rajni Vestfaliji. Tada su Lijevi sa 4,9 posto za dlaku promašili da uđu u pokrajinski parlament. Lijevima jedino nije uspjelo da se probiju na jug i jugozapadne dijelove Njemačke: Baden-Württemberg, Bavarsku i Rheinland-Pfalz. U tamošnjim parlamentima Lijevi do sada nisu imali svog poslanika.

U Bundestagu su Lijevi nakon izbora 2013 postali vođe opozicije. Polovina od 64 poslanika ove partije u saveznom parlamentu dolazi iz izbornih jedinica sa zapada Njemačke. Na narednim izborima poslanici sa istoka biće u manjini, jer Lijevi, kako pokazuju prognoze, dobijaju sve više pobornika na zapadu zemlje, dok na istoku gube birače. Ukoliko ova partija ostvari svoj cilj od 10 posto pa i više od 10 posto glasova, dvije trećine budućeg Kluba poslanika Lijevih mogli bi biti političari iz zapadnih dijelova Njemačke. 

Peter Altmaier upozorava na opasnost od AfD-a ali i Lijevih

Lijevi su odslužili svoj rok kao protestna partija. Tu ulogu je sada preuzela desno-populistička AfD. Ali, biti etablirana ne znači - barem ne na saveznom nivou - da je partija automatski prihvaćena. U odnosu na SPD i Zelene, kod Lijevih postoje velike programske razlike. U odnosu na CDU/CSU i FDP (demohrišćane i liberale) postoje ideološke zapreke. Nedavni primjer za to je izjava šefa ureda vlade Petera Altmaiera. "Vjerujem da Lijevi nisu partija, koja promoviše stabilnost našeg političkog sistema ", rekao je ovaj bliski saradnik kancelarke Merkel.

Rečenica je pala u kontekstu njegove preporuke biračima da je bolje ne birati, nego se opredijeliti za AfD. To je u skladu sa tradicijom izbornih kampanja demohrišćana devedestih godina prošlog stoljeća, kada su u crvenim soknama upozoravali birače da ne glasaju za PDS,  tadašnju direktnu nasljednicu Komunističke partije DDR-a. Izjava Altmaiera je u skladu sa tradicijom izbornih kampanja devedesetih godina. kada je CDU upozoravala birače od PDS-a, vodeći tkz. kampanju "crvenih sokni". Najniža tačka političke kulture desegnuta je 1994, u kontekstu ponašanja prema Stefanu Heymu, 81-godišnjem predsjedniku Bundestaga.

Stefan Heym

Ovaj pisac koji nije bio član nikakve partije i koji je od nacista pobjegao u inostranstvo, izabran je u Parlament sa liste PDS-a i kao najstariji poslanik smio je održati prvi govor. Sa izuzetkom predsjednice Bundestaga Rite Süssmuth (CDU) svi poslanici CDU-a su odbili da aplauzom podrže Heym-a. Neki od njih su čak demonstrativno napustili salu. Koliko je snažna averzija konzervativnog tabora prema poslanicima Lijevih, vidi se i dan danas u parlamentarnoj svakodnevici. Zajednički podnesci sa Lijevima su tabu, čak i kada ne postoje razlike u mišljenju.

SPD i Zeleni tu su otišli mnogo dalje. Pa ipak, ni ophođenje prema zastupnicama PDS-a Petrom Pau i Gesine Lötzsch, nije bilo nešto čime se Bundestag mogao pohvaliti. One su bile usamljeni duo, jer je njihova partija propustila da pređe izborni prag od 5 posto glasova. One su u plenarnoj sali parlamenta, kojim je tada predsjedavao Wolfgang Thierse, morale sjediti na dvije stolice bez pisaćeg stola.

Uspjeh AfD-a može dovesti do većih prihvatanja Lijevih

Petra Pau i Gesine Lötzsch su tako otjelovljavale ulogu autsajderki. Bile su kao pastorčad njemačke politike. Danas Zeleni ne stoje tako loše kao tada, ali o normalizaciji još nema ni govora. Možda će se ovo promijeniti s dolaskom AfD-a u Bundestag. Ukoliko AfD postane treći po jačini klub poslanika u parlamentu i ako se velika koalicija nastavi, AfD će biti ono, što  su do sada bili Lijevi. No, desnim populistima se već danas poklanja više medijske pažnje nego ikada.