1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Lijepo i čisto naše Sarajevo

Šta je logičnije nego nakon etničkog čišćenja preduzeti socijalno! I usput malo popuniti crne rupe u budžetu. Proglasiti Principov most istorijskim spomenikom, pa udariti dvije rampe s obje strane i naplaćivati prelazak.

a1.

a1.

Siromašnima ulaz zabranjen!

To će uskoro pisati na Vrelu Bosne, ako Skupština sarajevskog kantona usvoji prijedlog Kantonalne javne ustanove za zaštićena prirodna područja Kantona Sarajevo da se za hodanje ovim dijelom grada mora platiti ulaznica. Jer je to zaštićeno prirodno područje, spomenik treće kategorije zaštite zbog hidrološke vrijednosti, kaovodozaštitna zona kojoj trenutno prijeti veoma velik broj posjetilaca, jer građani vrše veliki pritisak na prirodu.

U Javnoj ustanovi mišljenja su da će uvođenje ulaznica, od dvije marke ili više, smanjiti pritisak na prirodne vrijednosti područja Vrela Bosne.

Mišljenje je dostojno Medalje za ajhmanovsku pragmatičnost. Na osnovu njega zakletva poslanika i poslanica u Kantonalnoj skupštini mogla bi glasiti ovako:

Danas, kada postajem vijećnik/vijećnica, ja (ime i prezime) dajem časnu vijećničku riječ
da ću uvijek pomagati bogatima i da ću poštovati njihovu platežnu moć, da ću se svim srcem boriti protiv siromaštva tako što će marljivo trijebiti sirotinju, da ću dati sve od sebe da Sarajevo postane raj za ratne profitere i da ću biti vjeran i iskren sluga koji sluša vođinu mudru riječ.

Nakon ovakve zakleve Skupština bi mogla, bez prigovora savjesti, objaviti rat pritisku ljudi na prirodne ljepote. Ne svih ljudi, naravno, nego samo onih koji nemaju maraka da plaćaju slalom između konjskih govana, škafova s konzervama sokova u mlakoj žabokrečini i štandova s bogatim arsenalom plastičnog oružja za mlađe osnovce na školskim izletima.

Šta je logičnije nego nakon etničkog čišćenja preduzeti socijalno! I usput malo popuniti crne rupe u budžetu. Proglasiti Principov most (nema veze što se sada drugačije zove) istorijskim spomenikom, pa onda udariti dvije rampe na oba prilaza, i naplaćivati prelazak. Kome se ne sviđa, ima drugih mostova, dok se i oni ne upišu u nečiju (privatizovanu) baštinu. Kome je skupo platiti ulaz na Vrele Bosne, neka šeta po auto-pijaci. Kome smrdi Miljacka, neka inhalira dim roštilja s gumiranim ćevapima.

Ali neka se ne nada da će Veliki park u centru ostati otvoren. Njega će ograditi bodljikavim zidom kao da je oko njemačke ambasade, a na ulazima će dijeliti 3D naočare, da se unutra bolje prodaju kokice.

Biće prava šteta ako se kantonalni vijećnici postide što ovakvi prijedlozi uopšte dolaze pred njih i ako s gnušanjem odbiju da o ovome raspravljaju. Jer onda bi ovo fino, čisto, lijepo i uredno Sarajevo, multietničko i multikulturno, još ko zna koliko godina moralo da trpi pritisak smrdljive sirotinje na svoje prirodne ljepote. Biće policiji zabranjeno da penzionera koji pretura po smeću gurne čitavog u kontejner i zaklopi poklopac nad njim, da se smrad ne širi po šeheru. Biće još neko vrijeme politički nekorektno pauperima, kao psima lutalicama, dok čekaju na deportaciju u azil, nitovati uši plastičnim pločicama s potvrdom da su pelcovani protiv bjesnila.

Ko će dočekati tu mirisnu i čistu budućnost, bez suvišnih ljudi krivih za pritisak na prirodne ljepote!

U kojoj će možda samo još pokoje kuso drvce na travnjacima ispred nebodera ostati slobodno i besplatno, da se fukara tuče između sebe za prstohvat mjesta u hladu. Kao što se na kraju Ajhmanovog preduzeća tiskala ispod lažnih tuševa.

Para na paru, tuš na fukaru.