Lica populizma na Balkanu

„Lijevi populisti u Grčkoj koji se okupljaju oko radikalne ljevice i koji se sada pod imenom udruženog Socijalnog fronta nadaju izbornoj pobjedi ne moraju se bojati prevelike kritike i medijske izolacije u zapadnoj Evropi. To lijevom populizmu daje nedozvoljenu prednost u odnosu na desni populizam kojeg demokrati sa nekad boljim, a nekad lošijim argumentima, brzo gurnu na marginu. Pri tome se postavlja pitanje - kako se treba odnositi prema onima koji biraju populiste na izborima?

Da li bi se recimo demokratske stranke u Grčkoj poput Nove demokratije ili PASOK-a trebale boriti za naklonost birača sklonih populizmu i populističkim strankama bez da i same zastupaju takve teze? Ili bi bilo bolje ne obraćati pažnju na populiste i tek nakon ulaska populista u parlament, a možda i vladu, započeti političku borbu protiv njih?

Budući da bi demokratama trebala biti važna dobrobit naroda ostaje samo formula koju je primjenjivao nekada njemački političar Franz Josef Strauß: učiniti sve što se može kako bi se radikalne ili ekstremističke političke vođe spriječile da dobiju legitimnost koja bi im omogućila da svoju političku borbu sa ulice prenesu u parlament. Neke populističke snage iskorištavaju socijalna pitanja da bi izrekli ono što navodno misli većina, sve dok se na sljedećim izborima ne pokažu pravi većinski odnosi u zemlji.

Agresivni populisti povezuju bijes koji se nagomilao u narodu s temeljnim nacionalnim pitanjima i na taj način stvaraju temu koja se ili uopšte ne da razriješiti ili samo kroz dugo vremensko razdoblje. Protestne stranke u Albaniji i na Kosovu instrumentaliziraju san o velikoj Albaniji u koju su uključeni dijelovi svih susjednih država. Cilj velike Albanije je sličan predstavi prisutnoj u Mađarskoj o kulturnoj naciji koja prevazilazi postojeće državne granice. A bosanske selefije jasno iskazuju stav da se ne moraju približavati evropskim standardima. Međutim, bez obzira na sve razlike među populistima u ovim državama EU mora pomoći demokratima u zauzdavanju populizma”, piše Georg Paul Hefty u listu “Frankfurter Allgemeine Zeitung”.

“Sve što mediji izvještavaju o Bettini je tačno”

Njemačke novine i dalje pišu o slučaju njemačke djevojke koja je držana kao robinja u selu u blizini Kalesije. Nadine (29) i Diana (31) sestre 19-to godišnje Bettine su o cijelom slučaju razgovarale sa novinarom lista “Mitteldeutsche Zeitung”. “Nadin i Diana kao i njihov otac teške optužbe upućuju na račun majke. Ove dvije sestre kažu da ih je majka tukla, da često nisu imale šta jesti i da su same pržile koru od krompira. Bettinina majka navodno kaže da je svoju kćerku željela zaštititi od bivšeg muža. Diana i Nadine kažu da njihov otac nije zlostavljao Bettinu. One smatraju da je to osveta njihove majke za to što je njen bivši muž želio da Bettina ostane s njim. U Uredu za djecu i omladinu u Mansfeld Südharzu, koji se pored ostalog brine o zlostavljanoj i zapostavljenoj djeci, kažu da nemaju akta o slučaju Bettina S.

Međutim, uposlenik Ureda za brigu o djeci i omladini u Naumburgu kaže da mu je ta porodica poznata, ali ne zbog Bettine, nego zbog jedne od njenih sestara koja je rodila dijete kada je imala 13 godina. Nadine još kaže da je čista laž da je njena sestra Bettina duševno bolesna, odnosno retardirana, zbog čega navodno u BiH nije pohađala školu, kako je rekla njena majka. Otac Alfred S. je tek 2010. godine saznao da njegova kćerka Bettina živi u Bosni. Alfred S. je bolestan (astma, dijabetes, imao jedan infarkt). Diana, koja se danas brine o bolesnom ocu, kaže da ih je 2010. godine posjetila majka i da je njen otac telefonom razgovarao sa Bettinom. `Tata, ne vjeruj mami ni riječi, sve nas je prodala`, rekla je tada Bettina. Diana kaže da joj tada nisu vjerovali. Nadine vjeruje da je sve tačno što mediji izvještavaju o Bettininoj tragičnoj sudbini u Bosni. Njena familija se odavno brine i za ostale sestre. Diana kaže da su se tri njene sastre navodno udale u Austriji za tri državljanina BiH i da samo sa jednom ima rijetke kontakte. Diana se nada da će Bettina za svoj rođendan (kraj juna) biti kod oca u Njemačkoj”, piše pored ostalog u listu “Mitteldeutsche Zeitung”.

Autor: Mehmed Smajić
Odgovorni urednik: Jasmina Rose