Libija će isplatiti odštetu žrtvama iz diskoteke La Belle

Povrijedjenima i porodicama žrtava iz diskoteke La Belle odšteta je slaba, ali ipak neka vrsta utjehe. Politika je takodje zadovoljna jer je utrt put otvaranju novog poglavlja u odnosima s Libijom. Ipak, moraju se postaviti i neka ozbiljna pitanja.

Libija je nakon pregovora iskazala spremnost da isplati odštetu od 35 miliona eura, ali još uvijek nije priznala da je odgovorna za napad, što je već utvrdjeno na sudu u Berlinu. Da li se onda može govoriti o kajanju i preokretu u libijskoj politici? To bi, naime, trebalo da budu preduslovi za povratak ove države u medjunarodnu zajednicu. Ali, tako ne funkcionišu stvari u svijetu gdje se pod krinkom borbe protiv terora ili uvodjenja demokratije vode ratovi protiv pojedinih zemalja.

Libijski predsjednik Gadafi je davno shvatio suštinu: nije važno pokajanje i preokret, nego novac: tako je dao dvije milijarde sedamsto miliona dolara odštete u slučaju Lokerbi, 170 miliona za jedan oboreni francuski avion, par miliona za oslobadjanje njemačkih talaca u jugoistočnoj Aziji i u Alžiru. Zauzvrat su Libiji ukinute sankcije, a Gadafi primljen u posjetu Briselu. Evropski političari planiraju i uzvratne posjete, medju njima i njemački kancelar.

Stvari se odvijaju kao u nekom ekskluzivnom teniskom klubu gdje se članstvo kupuje novcem kako bi se uživalo u prednostima visokog društva. Te prednosti nadmašuju članarinu. Spomenutih 35 miliona dolara odšete su dobro investiran novac. Njemačka će se ponovo privredno angažovati u Libiji. Libijski izvoz u Njemačku će sigurno ubrzo premašiti sadašnjih dvije milijarde dolara.

Ipak, bilo bi pogrešno da se pretjerano umanjuje značaj postignutog dogovora. Trajna izolacija i anatemisanje jedne države nikome nije od koristi. Medjunarodna zajednica ima interes da odnosi budu normalni, da ne govorimo o privrednim interesima. Medjutim, u svemu treba pronaći mjeru. Normalizacija odnosa po svaku cijenu bi bila pogrešna, jer bi za to trebalo žrtvovati neke temeljne vrijednosti. Za očekivati je da se uspostavi iskren odnos, a on u ovom slučaju podrazumijeva kajanje i preokret u politici. Libija je u stanju da tako nešto demonstrira: prošle godine je odustala od svog atomskog programa, a svu opremu koju je za to imala isporučila je SAD-u.