1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Libanske izbjeglice našle utočiste u Kölnu

default

Oko 1000 izbjeglica iz Libana, koji imaju njemački pasoš, proteklih dana stigli su na aerodrom Köln-Bonn, koji je istovremeno vojni aerodrom njemačke vojske Bundeswehra. Tu su prihvaćeni i već im je data prva opskrba. Evakuirana lica po koja nisu došli rodbina niti prijatelji, ipak su našli privremeno utočište u Kölnu. Većina ih je u medjuvremenu otputovala dalje u druge njemačke gradove. Grad Köln platio im je putne troškove. Nekoliko porodica još uvijek ne znaju kuda dalje i nadaju se da će u Kölnu naći utočište.

Aga Rawaa sjedi na podu ispred sobe bez namještaja u kojoj spavaju njena djeca. Ona gleda tv. Ova 36godišnja žena gleda vijesti iz svoje domovine, iz koje je pobjegla u petak, zajedno sa svojim mužem i četvoro djece. Na licu joj se još uvijek vidi strah od rata u Libanonu i umor od višednevne evakuacije, putovanja, od Beiruta, preko Sirije, do aerodroma u Damasku, pa do grada na Rajni- Kölna.

„Pa, meni se ovdje u Njemačkoj sve svidja. Sve su dobro organizovali za nas. Ljudi iz Crvenog krsta su nam mnogo pomogli, sada imam sobu sa 6 kreveta. Hvala Bogu da sam ovdje, kaže Aga.

Michael Schleicher, šef gradske stambene službe, smatra da je dobra ideja privremeni smještaj za ove ljude, u kojem mogu sami da kuhaju i peru. Schleicher je odgovoran za smještaj izbjeglih, prognanih, iseljenika, stranih i domaćih ljudi koji su ostali bez krova nad glavom zbog katastrofa.

„Mi obezbjedjuemo prazne stambene jedinice. One su jednostavne ali solidne i čiste, tu je velika zajednička kuhinja, zajedničko kupatilo. Ovoj porodici smo pomogli kao i mnogima drugima. Grad Köln trenutno prihvata mnoge koji nemaju krova nad glavnom. Ovo je jedan sasvim uobičajen slučaj, kaže Schlecher.

Pa ipak, nemir ostaje, kao i pitanje, šta dalje, šta je sa sestrom, roditeljima koji su ostali u Libanonu i koji nemaju mogićnosti da budu evakuirani jer nemaju njemački pasoš. Aga nema informacija o svojoj rodbini. Telefonska veza je gotovo nemoguća. Ali ona se, kako kaže, neće uskoro vratiti- šok i strah koji je preživjela u domovini, neće je brzo napustiti.

„Mi ostajemo ovdje u Kölnu. Svejedno mi je gdje u Njemačkoj. Samo da nema rata i da mogu da živim s mirom sa svojom djecom. "