1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Liban još uvijek bez predsjednika

U sporu u Libanu oko izbora predsjednika rješenje sе јoš ne nazire. Pokušaj posredovanja predsjednika Arapske lige Amr Muse, okončan je bezupješno dok je nova rasprava o izboru prvog čovjeka u zemlji odložena za 11.mart

default

Liban na udaru spolja - Komentar

Koliko puta je poslednjih mjeseci Amr Musa putovao u Liban kako bi pomogao u nalaženju rješenja to ni sam on više ne zna. Uvijek isti scanario u Bejrutu: Mnogo špekulacija o mogućem kompromisu a na kraju – ništa.To na izvjestan način oslikava i nemoć same Arapske lige.Tako je bilo i o ovog puta. Premda su se vlada i opozicija navodno složile o kompromisnom rješenju, odnosno kandidatu, već tri mjeseca izbor predsjednika Libana se odgadja sada već po 15 put.

No svim zainteresovanim sudionicima u sporu stalo je, valja reći, ne samo do najvišeg mjesta u državi, nego i do pokazivanja moći. Opozicija, koju poodržavaju Sirija i Iran zahtijeva da se pri izboru članova vlade koristi pravo veta,

što vladin blok kojeg podržavaju SAD, Saudijska Arabija i Francuska, takodjer kategorički odbija. Potrebno je u osnovi promijeniti pozicije za nalaženje rješenja što je krajnje teško. Izmedju ostalog i zbog političkog sistema.

On naime, predvidja da se vlast izmedju dvije religiozne grupe podijeli po principu dobre volje. Ali politički klanovi dovode do medjusobnog nepovjerenja.U stvari riječ je o interesima s polja, koji - znaju to mnogi Libanci - nadilaze unutrašnjo-političke zahtijeve. Ko trezveno posmatra čitavu situaciju, jasno mu je da je Liban u vazalskom odnosu naspram Sirije ili je iranski štit u borbi protiv Izraela, što na kraju samo može dovesti do tragedije i rata kakav se već dogodio 2006. Zemlja medjutim mora naći svoj put.

On pretpostavlja najveću moguću neutralnost u regionalnim konfliktima i sekularizam političkog sistema.

Pri tom, zapostavljeni Šiti moraju dobiti više socijalnih prava.

Tako nešto medjutim ne može se brzo očekivati, baš kao ni skori uspjeh u posredovanju Arapske lige. Stiče se utisak kako ni sami libanski političari ne žure u rješenju političke krize u zemlji. I oni naime, taktiziraju što je opasno i nadasve neodgovorno.Tako recimo u protekle četiri godine nije rasvijetljen niti jedan od ukupno 30 terorističkih napada, pa je nasilje samo u porastu. Lako se pri tom može dogoditi da situacija jednom i eskalira.