Liban godinu dana poslije rata

Kada je jedna grupa boraca Hezbolaha napustila Aita el Šab, selo na jugu Libana, bilo je jutro. Njihov cilj je bio izraelska granica udaljena samo stotinu metara. Tog jutra su prešli blokadu i napali jednu patrolu. Borci Hezbolaha su tom prilikom ubili osam izraelskih vojnika i zarobili dvojicu. U popodnevnim satima, prvi čovjek Hezbolaha Hasan Nasralah je na pres konferenciji u Bejrutu je objasnio cilj akcije.

«Cilj kojeg želimo postići zarobljavanjem dvojice izraelskih vojnika je razmjena zarobljenika. Ne želimo eskalaciju situacije na jugu Libana. Ne želimo uvesti Liban u rat».

Rat je počeo odmah i trajao je 34 dana. Za to vrijeme je na libanskoj strani poginulo 1.200 dok je na strani Izraela poginulo 160 osoba.Veći dio Libana je porušen, prije svih glavna uporišta Hezbolaha na jugu Libana i na jugu Bejruta. Teško pogođena je cjelokupna infrastruktura Libana.

Zemlja se od toga nije oporavila ni do dan danas. O ponovnoj izgradnji skoro da se i ne može govoriti. U Glavnom gradu su u toku radovi na obnovi, međutim novosagrađeni objekti se ne mogu vidjeti. Radnici saniraju samo infrastrukturu glavnog grada. Ekonomskom katastrofom je prije svih pogođena turistička branša kojoj je rat nanijeo velike poslovne gubitke. Khaled al-Khoury je menađer u jednom hotelu.

«Ova sezona je čisti fijasko. U ovo vrijeme bi naš hotel trebao biti pun.Međutim, izdali smo samo nekoliko soba, što je maksimalno

10 % našeg kapaciteta. Mislimo da tokom ovog ljeta neće biti bolje. Svi razmišljaju o napuštanju zemlje. Ja također. Ni jedan moj prijatelj više nije u Libanu».

Privredno, zemlja praktično više ne postoji. Nije ni čudo da svaki treći Libanac želi napustiti zemlju, kaže profesor Kamal Hamdan.

«Sve je više onih koji razmišljaju o napuštanju zemlje. Ne radi se samo o mlađim osobama koje ovdje više ne mogu pronaći dobar posao. Ovaj fenomen nažalost pogađa i privatne poduzetnike srednje i više klase. Oni smatraju da su nove investicije u Libanu obzirom na trenutne privredne aktivnosti visoki rizik».

Pro-zapadna vlada je oslabljena od opozicije koju predvodi Hezbolah. Ona je iz vlade povukla svoje ministre i predsjednik Emile Lahoud, inače pro sirijski orijentiran blokira svaku akciju ostatka vlade premijera Siniore. Predsjednik parlamenta je praktično parlament tako reći «zatvorio». Nekoliko ministara i poslanika je u proteklih nekoliko mjeseci ubijeno. U uličnim sukobima između pristalica opozicije i vlade je početkom godine nekoliko osoba izgubilo život. Političari se rijetko pojavljuju u javnosti.

Jedan od problema su i grupe bliske Al-Kaidi koje svoje uporište imaju na sjeveru zemlje i koje regruitiraju borce iz inostranstva i koji su svoje terorističke ćelije proširili na cijelu zemlju.Njihov cilje je da Liban postane islamska zemlja.

Liban kao funkcionalna nacionalna država ne postoji. Kao posljedica rata je što su neke od dijelova zajednice još uvijek podijeljeni. Stabilizaciji i jedinstvu zemlji ne može sama doprinijeti međunarodna podrška, kao što je recimo 13.000 UN-ovih vojnika na libansko-izraelskoj granici.

Profesor Hilal Khasan ne vidi svijetlu budućnost. Prema negovom mišljenju, u posljednjih 12 mjeseci niko u Libanu nije došao u određenu prednost.

«U ratu nema pobjednika. Ako je privreda mrtva, ako je utihnuo politički život u zemlji, ako narod podijeljen, niko ne može govoriti o pobjedniku. Pogrešno je mišljenje da je Hezbolah pobjednik. On se nalazi pod pritiskom i osim toga, on je doprinijeo primirju u Libanu. Siguran sam da će u ovoj zemlji biti mir sve dok Hezbolah ima oružje. Vjerujte mi».