1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Lekcija iz ranijih dužničkih kriza

"Istorija dužničkih kriza" naziv je izložbe koja se održava u Frankfurtu. Problemi državnog duga koji danas muče Evropljane, poznati su već decenijama zemljama u razvoju. Pitanje je šta se iz toga može naučiti?

Mnogo toga se zapravo može naučiti iz dužničke krize. Može se naučiti koje greške treba izbjegavati. Takođe se može naučiti kako jedna prezadužena zemlja može ponovo stati na svoje noge. Na primjer Njemačka. 1952. godine je tada još mlada Savezna Republika Njemačka imala 30 milijardi njemačkih maraka spoljnog duga. Da je tada 70 zemalja povjerilaca insistiralo na štednji i punoj otplati duga, do njemačkog privrednog čuda sigurno ne bi ni došlo.

Kako oprostiti dug?

Kako oprostiti dug?

Tako su se učesnici u Londonskom dužničkom ugovoru početkom 1953. složili da se da prostora zapadno-njemačkoj privrredi da malo odahne. Polovina duga je oproštena, jedan dio je trebalo vraćati bez kamata, a ostatak je trebalo da se otplaćuje dugoročno. Istovremeno je to bio kamen temeljac za rast izvozne nacije.

Razvoj i oprost duga zemalja u razvoju

"Važna dimenzija je bila ta da su i povjerioci i njemačka strana bili jedinstveni da se dugovi ni u kom slučaju ne smiju otplaćivati iz deviznih rezervi, već samo iz tekućeg suficita", kaže Jirgen Kajzer (Juergen Kaiser) iz saveza Godina oprosta duga, koji se zalaže za razvoj i oprost duga zemalja u razvoju. Ovaj savez je i organizaotr izložbe u Frankfurtu "Istorija dužničkih kriza". Zemlja treba da vraća dugove samo kada je izvoz veći od uvoza i kada na taj način zarađuje novac, kaže Kajzer i dodaje:

"Ako se to uporedi sa današnjom situacijom u Grčkoj i kažemo: Njemačka će dobiti novac tek kada dopusti grčki trgovinski suficit, tako da bi u tom slučaju Grci prilično dugo izvozili i dočekivali njemačke turiste sve dok ne isplate te proklete tenkove", kaže Jirgen Kajzer. 

Deutschland Präsentation des Schuldenreports 2009 in Berlin von Jürgen Kaiser

Jirgen Kaizer

Jer, Grčka je od njemačkih proizvođača kupila oružje u vrijednosti više milijardi evra. A mnoge afričke zemlje u razvoju to takođe znaju. Već decenijama se finansiraju kreditima razvijenih zemalja za kupovinu oružja, izgradnju puteva, brana... A kada više ne mogu da otplaćuju kamate onda samo preostaje poziv Parizu.  "Kada imam finansijski problem onda okrenem jedan telefonski broj u Parizu - u pariškom Ministarstvu finansija – gdje je zapravo smješten sekretarijat takozvanog Pariskog kluba. Onda moram da kažem da imam problem, a oni kažu: Šta je bilo?"

Pariski klub – reprogramator dugova

Pariski klub je odbor povjerilaca koji je, od kako postoji od 1956, sklopio više od 400 ugovora o reprogramiranju duga sa 85 insolventnih zemalja u razvoju. Ali, o onako povoljnim uslovima kakve je dobila tada još mlada Savezna Republika Njemačka, mnoge zemlje danas mogu samo da sanjaju. Jer, dugo su povjerioci zahtjevali da dugovi budu otplaćivani u cjelosti. Tek 80-ih su ponovo bili spremni da razgovaraju o djelimičnom oprostu duga. Nekim posebno siromašnim zemljama su od 2000. godine otpisali kompletan spoljni dug.

Kao Grčka danas, i mnoge prezadužene zemlje u razvoju su ispunjavale stroge mjere štednje i tako svoju ekonomiju dovele na ivicu kolapsa. No, kada se pogleda unazad to je velika greška, kaže Jirgen Catler (Juergen Zattler) iz njemačkog Ministarstva za ekonomsku saradnju. "Velika greška je to što se nije obraćala pažnja na stabilizaciju privrede i proizvodnju, posebno kada je riječ o azijskoj krizi."

“Kadija te tuži kadija ti sudi”

Zajedničkim snagama do spasa

Zajedničkim snagama do spasa

Pošto države ne potpadaju pod zakon koji reguliše proces bankrota, nedostaje jedno nezavisno tijelo koje će odlučivati u slučaju duga. Prezadužene zemlje stoga teško mogu da u pregovorima očuvaju i svoje interese. Jer, radi se o principu kadija te tuži kadija ti sudi. Da li je riječ o Pariskom klubu ili takozvanoj Trojci koju čine Evropska komisija, Evropska centralna banka i Međunaordni monetarni fond, tu su uvijek predstavnici zemalja koje su istovremeno i povjerioci, i stručnjaci, a i sudije. Jirgen Kajzer kaže: "Takva postavka stvari bi u jednoj pravnoj državi bila zapravo nezamisliva. Jer, tu postoje zakoni i napristrastna tijela kao stečajni sudovi ili privredni krivični sudovi, koji bi takve slučajeve razmatrali i donosili odluke."

Pravo zemlje na bankrot je jedan od glavnih zahtjeva organizacije Godina oprosta duga ili erlassjahr.de. Kada je 1953. potpisan Londonski ugovor u vezi sa dugovima Njemačke, već se otišlo korak naprijed. Za sporne slučajeve oformljen je sud u Koblencu u kojem sjede sudije iz Njemačke i drugih zemalja povjerioca. Ali, baš zato Grčka može samo da sanja da će u pregovorima s Trojkom uspjeti da očuva sopstvene interese.

Autori: Andreas Becker / Svetozar Savić

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić