IWF-Tagung Abschluss

Godišnja skupština Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke imala je na kraju dva pobjednika koji su pobjede izvojevali ne nokautom, nego "na poene". Ministru finansija SAD-a Timothyju Geithneru čini se da je pošlo za rukom da kinesku monetarnu politiku prikaže kao jedini uzrok turbulencija na kursnim listama širom svijeta. S druge strane se šef MMF-a Dominique Strauss-Kahn prikazao u svjetlu spasioca svjetskog valutnog sistema.

Međutim, kao što to obično biva kada se borba dobije "na poene", svi posmatrači nisu baš uvjereni da je pobijedio bolji.

Naime, niti je Kina jedini uzork globalne neravnoteže, niti je MMF uspostavljen zato da bi oblikovao novi valutni sistem u svijetu. Vatrogasci su tu da gase požar, ali protivpožarne propise moraju da pišu drugi gremiji. Naprimjer, grupa G20, koja će se okupiti početkom novembra u Južnoj Koreji.

Tri godine po izbijanju finansijske krize, SAD se još uvijek bave sanacijom posljedica, ovoga puta na tržištu valutama. G20 je uspjela da zaključcima donesenim u Londonu, Pitsburgu i Torontu ublaži posljedice krize i skrati fazu recesije, ali cijena za to je poznata tek sada. Svijetu prijeti povratak praksi koja se sastoji od samostalnih akcija pojedinih država i protekcionizma. Mnogi govore o "ratu valutama".

To nije slučajno. Finansijske krize u pravilu vode u dužničke krize država. Veliki broj nezaposlenih i programi podsticaja privrede dovode do gomilanja državnih dugova. Vlade potom uvode drastične mjere štednje, što vodi smanjenju obrta na tržištima i povećava opasnost od novog kruga recesije. Centralne banke drže kamate na niskom nivou, skoro na nuli, a kapital potom traži mjesta gdje će se ostvariti veće kamate. To su u pravilu zemlje u procesu ubrzanog razvoja, koje bilježe stopu privrednog rasta dva ili tri puta veću nego u razvijenim industrijskim državama. MMF upravo zbog toga slavi ove države kao motor koji će svjetsku privredu izvući iz recesije.

Ove zemlje ipak nisu baš najsretnije zbog svoje nove uloge, jer bilježe rapidan priliv stranog kapitala. To izaziva pritisak na domaću valutu kojoj raste vrijednost. Brazil je prije nekoliko dana "povukao ručnu" i uveo porez na strani kapital. Ipak, promjena kursa valuta nije nešto što brine samo zemlje u ubrzanom razvoju. Japan je tokom septembra masivno kupovao dolare na međunarodnom tržištu finansija kako bi spriječio dalji rast vrijednosti svog jena. Euru, kome su u proljeće ove godine proricali "sigurnu smrt", proteklih mjeseci je takođe porasla vrijednost u odnosu na dolar, tako da u EU sada govore kako je vrijednost zajedničke valute precijenjena.

Sve indicije vode zaključku da ustvari dolar gubi na vrijednosti u odnosu na sve ostale valute. Sve više investitora strahuje da SAD nikada neće platiti dugove koje su napravile živeći godinama na kredit, iznad svojih mogućnost.

Za sada samo Kina pokušava da državnim dekretima spriječi porast vrijednosti svog juana. Za to postoji i razlog. Vlada u Pekingu nastoji da u toj zemlji izgradi snažnu srednju klasu koja će biti motor unutrašnjeg tržišta. Na taj način ta država ne bi više bila ovisna o izvozu. To nije proces koji može da se završi od danas do sutra. Ukoliko bi se svjetskom tržištu prepustilo da formira cijenu juana, on bi skočio u odnosu na dolar od 10 do 40 odsto.

Pri tome bi najmanji problem za Kinu bio taj što bi njene devizne rezerve u dolarima izgubile na vrijednosti i do 40 odsto. Hiljade fabrika koje su orjentisane na izvoz bi bile pred bankrotom, jer sa snažnim juanom ne bi bile konkurentne svojim cijenama. Milioni ljudi bi ostali bez posla. Vlada u Pekingu to ne smije dozvoliti. Kina ima namjeru da ojača svoju valutu, ali pri tome ne dozvoljava da joj se to diktira izvana, pogotovo ne od strane ministra finansija SAD-a.

Sa svoje strane, Timothy Geithner je u Vašingtonu skrštenih ruku slušao kako Brazil, Japan i predstavnici EU doslovce "stenju" pod pritiskom zbog porasta vrijednosti njihovih valuta u odnosu na dolar. Stoga, teško je reći kako su iskrena upozorenja kako svijetu prijeti "rat valutama" - prvenstveno kad takva upozorenja izriču predstavnici SAD.

Autor: Rolf Wenkel /Azer Slanjankić

Odg. ur.: Senad Tanović