Lavrov: Ranije je sve bilo bolje

Pitanje upućeno Radio Jerevanu glasi: „Šta da radim ako me odjednom obuzme želja da radim?" Odgovor: „Posjedi malo druže. Proći će." Ruski ministar spoljnih poslova Lavrov rado priča viceve iz vremena komunizma. Možda je to naslijedio od svog oca Jermena? Ponekad vicevi pomažu u bezizlaznoj situaciji na diplomatskom parketu. Ali ponekad ni to ne pomaže. Tako se sada žali da u spoljnoj politici ništa ne ide. SAD su pokušale da kazne Rusiju svim sredstvima. Čak i u vrijeme Hladnog rata su neke stvari bile bolje.

Grub i hladnokrvan

Preosjetljivost nije do sada bila odlika vrhovnog ruskog diplomate. Naprotiv. Sergej Lavrov može da bude grub i hladnokrvan. Izbjegavao je razgovor sa američkim ministrom spoljnih poslova, kada je to koristilo interesima Moskve. Lavrov ne pokazjuje osjećanja – osim u pomenutim vicevima i anegdotama. Za njega važi: Samo ne pokazati slabost!

U čemu je Lavrov u pravu je da su odnosi sa Zapadom - loši. Zbog čega je zamišljen: zbog toga što se u dogledno vrijeme ništa neće promijeniti. Sjenke krize u Ukrajini i u vezi sa njom su sve duže i duže. Ni jedna strana ne popušta. To političara poput Lavrova primorava da u velikom dijelu svijeta ne čini ništa. Jer, jedno je otići na konferenciju u Minhen ili Njujork, a sasvim drugo je vratiti se u Moskvu sa rezultatom ili barem izgledima da će rezultata biti u budućnosti.

To što se na diplomatskom parketu trenutno praktično ništa ne dešava, Kremlj velikim dijelom može da zahvali sam sebi. Niko to ne zna bolje od ruskog ministra spoljnih poslova. Ono što situaciju dodatno komplikije je unutrašnjopolitičko stanje u kojem se nalazi Vašington. U Kongresu glavnu riječ imaju oni koji se zalažu za nastavak sankcija protiv Rusije. Time odvraćaju pažnju sa svoje bijede: da u Bijeloj kući imaju predsjednika u kojeg spoljnopolitički niko nema povjerenja – pogotovo ne kada se radi o Rusiji. Tramp pak može da se pravi kao da popušta republikancima kada odobrava dalje sankcije protiv Rusije. Senatori kao što su Džon Mekejn ili Marko Rubio tako mogu da imaju osjećaj kao da utiču na politiku predsjednika.

Sankcije najmanje štete SAD

Na kraju krajeva, iz ugla Amerike je jeftino stalno zavrtati šaraf sankcija. Jer američku privredu to najmanje pogađa. Ispaštaju prije svega njemačke kompanije, njemačka radna mesta, njemački poreski prihodi. Amerikanci su tu poput nekog vojskovođe koji saveznike zove u bitku, a svoju vojsku drži u kasarni. Ta politika neće vječno funkcionisati. Njemačka privreda insistira na ukidanju sankcija. Njemačka vlada će još nekoliko nedjelja biti paralisana zbog koalicionih pregovora o formiranju nove savezne vlade. Ali, onda bi brzo trebalo ponovo da važi pravilo primata politike – a ne tvrdoglavog insistiranja na svom stavu. Sporazum iz Minska, koji su mnogi već proglasili mrtvim, mogao bi da bude put ka miru u Ukrajini. Rusiju bi trebalo podstaći da bude spremna na veće kompromise. Prijetnje i nove sankcije samo zaoštravaju situaciju. A onda su na kraju svi gubitnici.