La vita e bella - Život je lijep

Sueddeutsche Zeitung piše: "Lijep zimski dan na Alipašinom polju u Sarajevu. Snijeg i sunce. Devetogodišnji Muhamed hoće napolje. Otac mu ne da. Muhamed moli. Otac popušta. Nakon toga pet dječaka se moglo vidjeti kako uživa u zimskim radostima. Sve dok se nije prolomio prasak. Djeca su počela bježati. Bila je to trka za život. Mali Kenan bio je najpametniji. Sakrio se u ulaz broj 5. Drugi dječaci potrčali su ka malo udaljenijem ulazu, u kojem su stanovali. Prvi Elvir, za njim Admir, onda Muhamed i posljednji Daniel. Potom se začula druga eksplozija. Muhamed je nije čuo. Osjetio je nešto toplo, pritisak koji ga je bacio na pločnik. Zamaglilo mu se pred očima. Kada se okrenuo vidio je Danijela kako leži na pločniku. Bez glave.

U procesu protiv Radovana Karadžića Tužilaštvo je izabralo 335 svjedoka, od kojih će 193 biti izvedena pred sud. Dvije godine provlačilo se pred sudom 300 sati priče strave i užasa iz rata. A onda je nastupao Karadžić, koji sam sebe brani, što je koštalo dodatnih 700 sati. Trenutno Karadžić dovodi svoje svjedoke. Kada se posluša šta govori Vlade Lučić, bivši oficir koji se borio na strani Karadžića, onda su muslimani krivi za najgore. Stalno su bili u ofanzivi, njihovi snajperi su ubili veliki broj civila, uglavnom Srba. Lučićeva jedinica 'samo se branila i napadala isključivo vojne ciljeve'. I tako svaki dan. Jedan svjedok odbrane za drugim. Drugi svjedok Blaško Račević na Karadžićevo pitanje odgovara sa 'Da, gospodine predsjedniče!' Ako se rat za BiH početkom devedestih vodio uglavnom između bosanskih Srba i Bošnjaka-muslimana, sada se on u Hagu vodi po drugi put. Ovaj put bez oružja, ali linije fronta su iste. Još jednom se vodi i bitka za Sarajevo.

Devetogodišnjem Muhamedu sa Alipašinog polja sada je 28 godina. Šta je sve doživio nakon tog zimskog dana 1994. skoro da se na njemu ni ne vidi. Samo pomalo šepa a na bolove, kada je previše na nogama, se i ne obazire. Toga dana u Sarajevu je poginulo šestoro djece. Pala je još jedna granata, koja je bila bolje ciljana od one koja je pogodila Muhamedovu grupu. Muhamedov drug Admir izgubio je nogu a Admirov brat Elvir za dlaku je izbjegao amputaciju. Tako gledajući Muhamed je imao sreću. Sreću? 'Ne, tu se ne može govoriti o sreći', kaže Muhamed. Vožnja do bolnice trajala je dugo. Vozilo se okolnim putevima da bi se izbjegli snajperi. Muhamed je izgubio puno krvi i imao je tri velike povrede. Na kraju je operisan sedam puta. Većinu operacija izveo je jedan hirurg u italijanskom Torinu, gdje je Muhamed sa roditeljima bio evakuiran.

Karadžić ima problem

Dva muškarca i dvije žene iz Bosne i sa Kosova došli su, kako kaže jedan od njih, da vide monstruma. U tom momentu Ratko Mladić upravo ustaje. To samo čini kada je pauza. Inače on sjedi, demonstrativno nezainteresovan, kada ulazi sudija i kada se svi dižu. To je njegov način prezira i nepoštovanja suda, za koji se uspio izboriti navodeći za neustajanje zdravstvene razloge. Sve je kao u akvarijumu. Rijetka riba vodi svoj život ali ponekad pogleda u vanjski svijet, u one koji ga posmatraju. Pogledi se ukrštaju, možda Mladić osjeća njihovu mržnju. U jednom momentu on diže ruku i maše prezrivo grupi koja ga posmatra. Bez obzira što suđenja Karadžiću i Mladiću izgledaju kao dvije predstave koje se paralelno odvijaju, Karadžić se sasvim drugačije ponaša. On je fokusiran na svoju odbranu. U sudu je izverzirani američki advokat, ali on ćuti i Karadžiću služi samo kao savjetnik. Karadžić ima problem. On želi pozornicu samo za sebe i on hoće da bude u centru. Ali on nema tehniku. Niti ima intonaciju koju koristi iskusni branitelj, niti se razumije u pravo. Čovjek, kojem se na teret stavljaju takvi zločini, treba najboljeg advokata na svijetu a ne amatera, kao što je on sam kao sopstveni branilac.

Opsada Sarajeva koštala je života 1.600 djece. Sada je pred sudom stajao jedan od njih. Muhamed Kapetanović, oči u oči sa Ratkom Mladićem. Bivše dijete i žrtva - oči u oči sa srpskim generalom. Straha nije imao, kaže Muhamad, ali pitanja mu se nižu u glavi. Zbog čega je Mladić postao to što jeste? Šta se dešavalo u njegovoj glavi? Svjedok nije imao dug nastup, čak je i Mladićev branitelj bio obziran, nakon što je ustanovio da od svjedoka ne prijeti nikakva opasnost. Čak je rekao i da mu je žao što se Muhamedu to desilo. Muhamed je 70-postotni invalid. Kenan se odselio, Admir i Elvir ostali su u Italiji. Od Danijela je ostalo još samo strašno sjećanje. Muhamed prima 130 eura odštete mjesečno. Njegov otac, koji ima 200 eura penzije ponekad nostalgično misli na vremena Titove Jugoslavije. Muhamed zna u međuvremenu da je granata došla iz Nedžarića, dijela Sarajeva koji su držali Srbi. Mrzi li Srbe? 'Mržnja je gubljenje vremena', odgovara on. Igra odbojku u timu invalida. Ponekad nastupaju protiv Srba. Kaže da je nebitno što igraju protiv Srba. Važno je, dodaje, da njegov tim pobijedi. Srbi su se isto napatili u ratu i glupost je posmatrati ih kao neprijatelje. Pored toga, njegov najbolji prijatelj je Srbin.

Nemoguće je u tom kontekstu ne pomisliti na dvojicu zagriženih u Hagu: Karadžića i Mladića. Koliko su duboko ogrezli u svom svijetu mržnje i koliko je duboka slika njihovih neprijatelja. Čovjeka ispuni radost da u BiH ima onih, koji drugačije razmišljaju. Budućnost, posao, ženidba, to je ono na šta misli Muhamed. A onda na talijanskom izgovara rečenicu, koju nikako ne očekujete. Muhamed kaže: 'La vita e bella - život je lijep'", piše Sueddeutsche Zeitung.

Drastična upozorenja o štetnosti pušenja

Evropska komisija preporučila je danas da 75 odsto površine kutije cigareta bude prekriveno upozorenjima o štetnosti duhanskog dima kao i zabranu dodavanja jakih aroma.

Kiler Nachrihten piše: „Onaj ko misli da će šokantnim fotografijama uspjeti nešto da promijeni, ignoriše otpornost ljudi na takve poteze. Ljudi ujutro za vreme doručka gledaju šokantne slike o nemogućim uslovima u kojima proizvođači hrane drže stoku. A u podne bezbrižno sjede u kafani iza ćoška i jedu kobasice sa roštilja. Uveče ih zabavljaju šokantne slike kriminalističkih serija sa psihopatskim ubicama, a par sati kasnije mirno spavaju i slatko sanjaju. Tek kada bolest nekoga lično pogodi, dolazi do promjene njega samog, ali i njegovog okruženja, tek tada dolazi do velikog osvješćivanja.“

Rein-Neckar Zeitung iz Hajdelberga dodaje: „Duhanski lobi može biti srećan zbog ovako blagog nacrta zakona koji je donijela EU. Znajući kakve su posljedice pušenja, jedina prava mjera bi bila da se to smrtonosno zadovoljstvo sasvim zabrani. Nema legalnog proizvoda koji ima tako teške posljedice za zdravlje kao što je duhan. I pored toga, od prvobitnog nacrta zakona je – i zbog uticaja duhanskog lobija – ostala samo meka verzija.“

Autor: Jasmina Rose
Odgovorni urednik: Svetozar Savić