1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

"La Vie en Rose" – Filmski spomenik Edith Piaf

U protekli utorak, 8. Februara, projekcijom filma pod imenom "La Vie en Rose" otvoren je 57-sedmi berlinski filmski festival poznatiji kao ”Berlinale”. ”La Vie en Rose” – ili u prevodu kao ”Život ruže”, zapravo predstavlja "Hommage" legendarnoj Edith Piaf.

Tako se po tradiciji pričaju životne priče: Od kraja pa prema onom što je tome prethodilo. Ili gotovo od samog kraja. Čuvena šansonjerka Edith Piaf, na bini, sasvim skrhana tokom jednog koncerta. Ona je zapravo sjenka svoje sjenke, još samo vegetira i na kraju gubi svoju životnu bitku.

"Ja sam kao i mnogi Francuzi poznavao neke njene pjesme te neke stvari iz njenog života. Medjutim ne mnogo. Onda sam u jednoj knjizi naletio na jednu sliku, kada je Edith Piaf bila mlada djevojka. Sasvim mlada – 17 godina – i jos uvijek se nije zvala Piaf. Ta fotografija je pobudila moju radoznalost i eto tako je na kraju nastao film".

...kaže reditelj film pod imenom "La Vie en Rose", Olivier Dahan. Reditelj melodramatičnog filma čijih je 14O minuta posvećeno legendarnoj Edith Piaf, od njenog djetinjstva pa do smrti.

Bila je kćerka jedne ulične pjevačice; odrasla u siromaštvu i bijedi. Otac je odvodi u Normandiju, u bordel njene majke, koji je u filmu Olivier Dahana sa svim njegovim skromno obučenim djevojkama razgolićenih prsa prikazan kao neka slika koju je načinio Toulouse-Lautrec.

Mada su je u bordelu svi voljeli, Edith je bila često bolesna. Gotovo četiri godine uopšte nije mogla da vidi. Tokom jednog hodočašća, kako kazuje legenda koju slijedi film reditelja Oliver Dahana, vraća joj se vid. Sa svojim ocem koji je bio cirkuski artista te alkoholičar, putuje potom jedno vrijeme po Francuskoj. No napušta ga kada nije imala ni 15 godina te odlazi u Paris, na njegove ulice kao ulična pjevačica kako bi zaradila za život.

1935. slučajno je otkriva vlasnik jednog noćnog kluba koji joj daje ime Edith Piaf te koji je priprema za nastupe. Edith Piaf je bila poznata kao "Pariški vrabac". Postaje slavna i obožavana, mada je u suštini – kako kaže glumica Marion Cotillard, koja je igra u filmu, prije svega bila euforična i povredljiva, opijena i vrlo, vrlo nesretna:

"Postoji nešto ekstremno senzibilno kod takvih djevojaka, i kada se ta ekstremnost i senzibiletet spoje u životu, onda to vodi ka prekomjernoj sreći ali i samouništenju. Mislim da je ona bila kao preteča jedne Janis Joplin...možda.”

Marion Cotillard u filmu igra Edith Piaf. Ustvari ona ne glumi, već je u filmu prisutna cijelim svojim tijelom te dušom. Edith Piaf, kao radoznala šesnaesto-godišnjakinja te kao prepukla četrdeseto-godišnjakinja. Njena gluma zapravo čini ovaj film vrijednim da se pogleda. I naravno muzika...Kako je to pjevala Edith Piaf ”No rien de rien – Je ne regrette rien”...”Ne žalim ništa”...No to je već istorija...