1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Kurdi i izbori u Turskoj

19. juli 2007

Kurdi pokušavaju doći do 10% glasova za ulazak u Parlament. Kurdskji problem rješavati mirno a ne kao do sada.

https://p.dw.com/p/BJvS
Erdogan: Progovorio o problemu KurdaFoto: AP

Naredne nedelje u turskoj se održavaju Parlamentarni izbori. Može se dogoditi da vladajuća AKP partija premijera Erdogana dobije većinu i tako praktično sama vlada u ovoj zemlji. Ako pak ne pobijede nadmoćno, mogli bi oformiti Koalicju sa kemalističkom CHP partijom ili nacionalistički nastojenom MHP strankom. U krajnnjem slučaju bi Erdoganova AKP-partija mogla zatražiti i savezništvo sa DTP – Partijom Demokratskog društva- koja prevashodno zastupa interese Kurda.

I dok je u gradovima Zapada Turske u izbornoj trci nacionalizam vrlo bitna komponenta, dotle su u regionu Jugoistočne Anatolije odlučujuće sasvim druge teme.

Kada se krene u jugoistočni dio Anatolije naseljen većinom Kurdima,dobije se savim drugačija slika od one u Istanbulu ili Ankari. Tada se tek shvati značaj pojma”Problem Kurda” koji je prije tri godine prvi put javno, izrekao premijer Taib Erdiogan.

Posljedice stanja sličnog gradjanskom ratu u ovom području 90-tih i danas se osjete. Galip Ersanioglu je predsjedavajući Demokratske partije – DP - u Diyarbakiru. Po njemu je rješenje ovog problema i najvažniji izborni cilj:

"Ovo pitanje, pitanje nas Kurda, mora se riješiti mirnim putema nikako metodama koje su do sada korištene. Dakle, mi smo za svako rješenje koje implicira prava i slobode ljudi. Ujedno smo i za to, da se pitanje riješi na način koji će ljudima ovdje biti prihvatljiv. Mi smo za rješenje koje podrazumijeva više slobode, više radnih mjesta i prosperiiteta."

Upravio je pitanje prosperiteta jugoistočne Anatolije ključ ishoda izbora. Mnogi Kurdi smatra se gubitnicima,što ih apsolutno odvaja od gradjana Zapdne Turske, koji imaju visoki standard.

Ovu činjenicu podvlači Nurčan Baysal ispred GAP, nevladine organizacije koju i finasijski podupire EU.

“Spoveli smo anketu i na ovom području. Ljudi kažu-siromašni smo zato što su nas napravili siromašnim. I to onda izaziva odgovarajuće raspoloženje”

Taj osjećaj je prema riječima Bajsala kod Kurda prvenstveno osjećaj žrtve. Jedina politička partija koja ljudima na Jugoistoku zemlje pruža podršku je DTP/ Partija Demokratskog društav/ koja se prije svega deklariše kao stranka Kurdskih interesa.

"Sve ove navodne žrtve na izborima daju svoj glas DTP partiji. Upravo zbog toga što se osjećaju žrtvama. To je odlučujući fakktor. Ako mi ne priznamo da su oni uistinu žrtve, onda i nema šanse za novi početak”.

Upravo prema tim mjerilima izražena je i podrška DTP-partiji na prošlim izborima. U cjelokupnom jugoistoku zemlje dobili su preko 50% glasova, dok je u ostalim dijelovima taj procenat bio skromnih 6,3%, čime je propao pokušaj da se dodje na granicu od 10% koliko je potrebno da se dobije za mjesto u Parlamentu. Pošto ovu stranku protivnicii smatraju demokratskom produženom rukom PKK zabranjene Radničke partije Kurda, ona ovog puta mora računati s činjenicom da će ishod ispod 10% glasova značiti i neuobičaje+nu proceduru.

Ona je prinudjena da svoje kandidate na listi vodi kao neovisne kandidate za koje ne važi kvota od 10%. Iz tih razloga Aysil Tugluk se nije kandidovala kao predstavnica DTP partije, nego kao samostalni kandidat. Ali, kontakt sa biračkim tijelom održava pak,na uobičajeni način:

"U ovoj zemlji i na ovim prostorima ljudi su strašno mnogo prepatili"

Ako sve bude kako očekuje DTP partija moglo bi se dogoditi da se na jugo-istoku kandidauje preko 30 Kurdskih kandidata, te bi tako mogli dobiti ulaznicu za Parlament. A,ako ih bude samo 20, oni bi po prepoznatljivoj ljubičastoj boji na izbornim polakatima, dobili status parlamenatne frakcije. Stoga nije čudo da je Ajsel Tugluk u tom smislu optimista.

“Ovdje vlada dobro raspoloženje i dobro smo prihvaćeni. Istovremeno, u nas se polažu velika očekivanja i nade, što nam daje poseban motiv. Ali i odgovrnost, naravno. Naši su napori usmjereni ka demokratskoj Turskoj, gdje će njeni gradjkani na bratski način iskazati svoja osjećanja i svoju kulturu”.

Ulrih Pik,Istanbul