Kulturna katastrofa u centru Kelna

Kolektivna memorija cijelog jednog grada i regiona je djelomično uništena kada se trećeg marta otvorio krater ispod Gradskog arhiva. Krater je nastao vjerovatno kao posljedica gradnje hodnika podzemne željeznice.

Köln je kao jedan od istorijskih centara starog Rima, kasnije najveći njemački grad u Srednjem Vijeku, imao ogroman politički i ekonomski značaj u Evropi. Pod ruševinama Gradskog arhiva se nalaze brojni dokumenti, svjedočanstva i fotografije koje svjedoče o prošlim događajima. To je katastrofa koju svi, od istoričara do političara, nazivaju katastrofom evropskih razmjera. Ovo mišljenje dijeli i Georg Quander (Georg Kuander), šef odjela za kulturu u gradskim vlastima Kelna.

"Jedan od razloga zašto je Gradski arhiv Kelna toliko važan nije samo njegova veličina, nego i to što je u poređenju sa sličnim arhivama u drugim njemačkim gradovima, koje su izgorjele u Drugom svjetskom ratu, on ostao sačuvan."

Od Pape do Karla Marxa

U Arhivu grada Kelna su se nalazile uredbe Pape, rukopisi sa pečatima njemačkih careva, unikatni dokumenti iz srednjevijekovnog doba, te ostavštine važnih ličnosti. Tu su, recimo, rukopisi Nobelovca Heinricha Böla (Heinrih Bel), kompozitora Jacquesa Offenbacha (Žak Ofenbah), radovi Karla Marxa (Karl Marks) i Friedricha Engelsa (Fridrih Engels), filozofa Albertusa Magnusa. Ovdje se nalazila i hronika gradnje čuvene kelnske katedrale, kaže Barbara Schock-Werner (Barbara Šok Verner), koja vodi odjel za restauraciju te crkve.

"To su neprocjenjivi i nezamjenjljivi dokumenti. Možemo se samo nadati da će bar dio njih biti spašen. Papiri će možda ostati čitavi. Ukoliko ipak do njih prodre voda, onda bi to bila potpuna katastrofa."

Voda već prodrla u krater

Najgora strahovanja Barbare Schock-Werner su se već obistinila. U krater u kome se nalaze ruševine su već prodrle podzemne vode. Na mjesto nesreće je osim toga upumpano i 1300 kubnih metara betona koji bi trebalo da fiksira tlo kako ne bi došlo do daljih odrona koji bi mogli ugroziti spasilačke ekipe.

Restauracija dokumenata koji se pronađu će biti vrlo teška. Pocijepani papiri moraju da se zalijepe u jednom vrlo komplikovanom procesu. Ukoliko su mokri, papiri moraju da se zavare u posebnu foliju, a zatim prolaze kroz specijalni postupak zamrzavanja i odmrzavanja, kako bi se iz njih izvukla vlaga.

Dio arhiva spašen na mikrofilmu

Dio Arhiva grada Kelna je ipak sačuvan i na mikrofilmovima, koji se čuvaju u posebnim podzemnim hodnicima u Švarcvaldu. Kvalitet tih snimaka ipak ne odgovara današnjem tehničkom nivou, što otežava korištenje te arhivske građe. Na snimcima, osim toga, često nema detalja dopisanih rukom na margini listova papira, ili na njihovoj poleđini. Za istoričare, osim toga, samo pretraga originalne arhivske građe omogućava da se stekne pravi uvid u stvar koju istražuju.